LOVAČKA ETIKA I OBIČAJI

Lovačka etika i običaji

Poštivanje lovačke etike, tradicije i običaja nije samo vrlina lovaca, već bi to trebala biti i njihova nezaobilazna obaveza. Njegovanje i osuvremenjivanje postojećih lovačkih običaja, uvođenjem novih, lijepih i sadržajnih koji su se već udomaćili u drugim lovačkim organizacijama, obogatilo bi nam društveni život, a druženje bi nam činilo ljepšim,
raznovrsnijim, veselijim. Uvijek moramo imati na umu da divljač nije samo meta, da se baš nikad ne smije posmatrati isključivo kao meso, već dio prirode koji svaki lovac mora duboko poštovati i cijeniti. Ljubav prema prirodi i divljači lovci iskazuju aktivnim i stručnim radom na uzgoju, čuvanju, zaštiti, naseljavanju i prehrani divljači, posebno za vrijeme nepogoda i prirodnih katastrofa.

Lovac treba pri samom činu odstrela da dozvoli divljači šansu za bijeg. Na divljač se ne puca ako je udaljenost prevelika jer može doći do manjeg ranjavanja divljači i samim tim gubitka kako za lovca tako i za prirodu. Ukoliko ipak dođe do ranjavanja divljači lovac je dužan pronaći ranjenu divljač pomoću psa krvosljednika i to u roku 24 sata od momenta ranjavanja i po potrebi izvršiti dostrel. Poštivanje etičkih pravila mora uvijek biti na umu lovca, pa se napr. na zeca ne puca ako leži na logi, na fazana se ne puca ako hoda po zemlji, na patku dok je na vodi ili na jarebicu dok je na zemlji. Na divljač visokog lova gađa se dok nije u pokretu (izuzetak je lov na divlju svinju). Pri samom utvrđivanju "krivca" za odstrijel primjenjuje se pravilo "prva kugla, posljednja sačma". Puca li na krupnu divljač više lovaca, lovina (trofeja) pripada lovcu koji ju je smrtno ranio, makar divljač ne pala u vatri i lovci je morali tražiti. Ta se rana računa za "prvu kuglu". Ne mora biti prva po redu, ako je divljač prvim pogocima samo lakše ranjena. Daljnje moguće rane računaju se kao dostrjelne. Puca li na divljač niskog lova više lovaca, smatra se da lovina pripada onom koji je divljač zaustavio. U spornim slučajevima o lovini odlučuje rukovoditelj lova.Postoje još neka etička pravila kojih se lovci trebaju pridržavati: U lov se dolazi tačno u zakazano (dogovoreno) vrijeme na zborno mjesto. U lov se ne ide neispavan ili još gore pijan, prljav ili nedolično obučen. Zbog vlastite sigurnosti dobro je na sebi nositi fluoroscentni prsluk ili traku. Prije odmora ili jela obavezno isprazni pušku i drži je prelomljenu tako da je svakome uočljivo. Kad se prazni puška puška se usmjerava uvis ili u zemlju. U lov se uvijek nosi dovoljno municije, jer nije pristojno pozajmljivati municiju. Pri odlasku na čeku ili odlasku sa čeke ne smije se glasno pričati, pjevati ili na drugi način uznemiravati divljač. Čeka na koju je lovac postavljen od strane lovovođe ne smije se napuštati dok se za to ne dobije signal. Zapovjedima lovovođe (grupovođe) se mora pokoravati kako zbog svoje tako i zbog ttuđe sigurnosti. Na divljač koja ide tvom susjednom lovcu na čeku se nikad ne puca, bez obzira u "sigurnost" pogotka. Ako su lovci na putu ili prosjeci blizu jedan drugome, po pravilu se puca u divljač koja ti je s lijeve strane. U slučaju da je lovac pozvan u goste nije pristojno, bez obzira na eventualnu brojnost divljači, pucati na sve što se kreće. U lov se ne vode psi koji nemaju rodovnik, kuju koja se tjera ili mlado i neiskusan ker. Tuđi pas se ne doziva, ne hrani i ne veže; to je obaveza njegovog vlasnika. Pri pucanju uvijek se vodi računa o okolini i pozadini kako bi se izbjegli nesretni slučajevi. Za vrijeme odmora pas treba biti svezan a treba mu dati da jede i, posebno u vrućim danima, pije svježu vodu.

poštivanje lovačkih tradicija i lovačkih običaja vrlina je lovca. U tome se ogleda i njegov odnos prema lovačkim kolegama i njegov odnos prema divljači. Pravilo je da se ne mimoiđu ovi tradicionalni običaji: zajednički sastanak i dogovor prije početka lova, sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljači poslije lova, pružanje grančice poslije uspješnog lova na krupnu divljač, lovačko suđenje - uvođenje pripravnika u krug zrelih lovaca i posmrtni ispraćaj lovca.Zajednički sastanak i dogovor prije početka lova

Na mjestu okupljanja, zbornom mjestu, trubi se "Zbor". Sudionici lova postroje se u neku od formacija (5 vrsta). Poslije postrojavanja trubi se "Pozdrav svima". Prisutni su "gologlavi" (uniformirani salutiraju). Pozdravni govor drži predsjednik društva (upravitelj lovišta), koji, osim ostaloga, kaže da je glavni ovovođa rukovoditelj lova i da će on dati daljnje upute. Poslije predsjednikova "Pozdrava lovu" nazočni stavljaju šešire i kape na glavu. Zatim rukovoditelj lova (lovovođa) iznosi potrebne podatke te upute i pravila lova, kojih se sudionici moraju pridržavati: način lova, broj prigona (ako se lovi pogonom), vrsta divljači koja se lovi, upozorava na pravila sigurnosti pri rukovanju oružjem (kontrola lovačkih i dokumenata o oružju i oružja), način korištenja lovačkih pasa (kontrola kinoloških dokumenata, uključujući i onih o lovnoj upotrebljivosti pasa), korištenje zvučnih signala, informacije o stankama i ručku itd. Na kraju, on izriče "Pozdrav lovu". Prije toga skida šešir (kapu), što učine i ostali sudionici lova.

U toku lova lovci se okupe da malo odahnu, da doručkuju ili ručaju. Nije lijepo vidjeti lovce kako pojedinačno ili u grupicama sjede i jedu svako iz svog ranca. Lijep je lovački običaj da se lovci skupe na jednom mjestu koje odredi lovovođa. Svi lovci sjedaju u krug, vade iz ranaca hranu koju su ponijeli i stavljaju je pred sve lovce - na zajednički stol - trpezu. Lovac nazdravlja lijevom rukom po čemu se
nepogrješivo mogu prepoznati. Sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljači poslije lovaObičaj je da se po završetku lova lovci okupe oko odrjeljene divljači kako bi joj odali posljednju počast. Prije svečanog ceremonijala uz posebno poslaganu divljač može se trubiti "Zbor" na čiji znak lovci skidaju šešire ili kape. Svoje mjesto na čelu (s lijeve strane od poredane divljači) zauzima lovovođa, lovni vodiči, lovci a an suprotnoj strani su trubači, vodiči lovačkih pasa i pogoničo. Svi su okrenuti prema divljači. Svaki komad divljači treba ležati u pravilu na svojoj desnoj strani. Ako je organiziran veliki lov u kojem se lovi sitna i krupna divljač, divljač se razvrstava poslije lova na slijedeći način:
- jeleni po jakosti trofeja (rogova)
- košute
- divlje svinje bez obzira na spol ali po težini
- srndaći
- srne
- zečevi
- fazani
- šljuke
- jarebice
- prepelice
- nezaštićena divljač

Svaki deseti komad sitne divljači izvuče se malo van reda radi lakšeg brojanja. U velikim lovovima i danas se poštuje vrlo lijep lovački običaj, da se sva divljač sakupi i položi u četvrtine, npr.: 10 redova po 10 fazana, 25 redova po 25 zečeva itd. Ovaj tzv. "tableau" pokazuje lovcima uspjeh u lovu. Ako je ulovljena "štetna" divljač, primjerice lisica, stavlja se na isti način, s tim da je rep otklonjen od tijela pod pravim kutem.

Voditelj lova (lovovođa) izvještava organizatora lova o uspjehu lova, broju odstrjeljene divljači te ocjenjuje ponašanje lovaca i sudionika lova. Nakon ovog trubači trube "pozdrav lovu". Lijep je lovački običaj, da lovinu mora podići sam lovac koji je divljač odstrijelio, a ako je divljač veća - teža, onda ju lovac mora prvi rukom dotaći. Izložena se divljač ne prekoračuje. Na kutevima izložene divljači mogu biti zapaljene logorske vatre. Lovcim nije dopušteno prekoračivati ili gaziti divljač a još manje nakon raspodjele zasukati rukave i prionuti na "mesarski posao". Lijep je običaj izvršiti fotografisanje ili snimanje odrstrijeljene divljači ali paziti pri tom da se to radi uz dužno poštovanje prema divljači. Poslije završetka lova trubači sviraju "lov je prošao" a voditelj lova još jednom pozdravlja sve sudionike lova i poziva ih na zajedničko druženje odnosno "posljednji pogon". To je sastanak, najčešće ručak, svih učesnika u lovu.

Lovačka grančica

Stari je i dobri lovački običaj da se pri odstrelu papkaste divljači, druge vrijednije dlakave (medvjeda, risa i sl.), a od pernate tetrijeba gluhana i ruževca, za odavanje počasti lovcu i lovini koristi lovačkom dlomljenom grančicom (nipošto ne odrezana). To je zelena grančica obično četinara ili hrasta. Ako nema zelene, može poslužiti i grančica hrasta ili drugo s suhim lišćem. Takvu grančicu u skupnim lovovima predaje rukovoditelj lova ili njegov zamjenik, odnosno najstariji, najiskusniji lovac u grupi. Pri lovu šuljanjem, čekanjem ili vabljenjem onaj koji lovca prati. Odlomljena grančica, umočena u krv ulovljene divljači, pruža se lovcu lijevom rukom na šeširu ili lovačkom nožu uz čestitanje. U skupnim (svečanijim) lovovima prilikom predavanja grančice zatrubi se primjereni signal. Druga grančica stavi se u usta (kljun) ulovljene divljači, te u otvor koji je metak napravio prilikom ulaska u tijelo divljači. Ako se osim sretnog lovca na ulovu divljači našao i netko drugi, primjerice lovac koji je ranio divljač, ili je nazočna lovčeva supruga, iako nije pucala, odlomi lovac s grančice dio i preda ga kolegi ili supruzi. Lovac tog dana grančicu nosi na šeširu. Lovačka odlomljena grančica nosi se i na lovčevu pogrebu i kao posljednji oproštaj baca se u grob.

Lovačko suđenje

Prema starim pisanim ili usmeno prenošenim statutima, lovačkoj etici i običajima lovačkog društva, svaki mladi lovac mora biti lovački suđen želi li postati pravi lovac. Daljnji tekst je primjer lovačkog suđenja, kako slijedi:

LOVOVOĐA:
Govori kako je jedan mladi lovac u lovu ubio divljač, pa bi ga trebalo lovački suditi. Predaje riječ starješini da on vodi ceremoniju lovačkog suđenja (starješina je obično najstariji lovac koji prisustvuje suđenja).
STARJEŠINA:
"Čuli ste, lovci, optužbu lovovođe i glas, jedan mladi lovac bit će danas lovački suđen među nama. Taj mladi lovac je (ime lovca). Hvala vam lovci našeg društva (grupe) što ste se okupili i uveličali ovo slavlje našeg budućeg lovca, u šali i veselju." Pita mladog lovca: "Je li istinit navod iz optužbe da si u lovovima poslije položenog lovačkog ispita odstrijelio zeca ili fazana?"
MLADI LOVAC:
Pokušava umanjiti svoju krivicu izgovorima o lovcu regulatoru fonda divljači i sl. ali na kraju ipak priznaje učinjeno "nedjelo".
STARJEŠINA:
"Ako je istina, moramo te najprije suditi a zatim i kazniti za učinjeno.. Da bi smo ceremoniju mogli privesti kraju, potrebno je izabrati:
1. Časni sud (predsjednik i 2 člana).
2. Tužioca (uobičajeno je da to bude lovovođa (grupovođa).
3. Branitelja (bira ga mladi lovac).
4. Kuma (bira ga mladi lovac) koji izvršava kaznu i uveličava ga u lovca.
5. Doktora (biraju ga lovci) za provjeru "psihofizičkih sposobnosti budućeg lovca."
PREDSJEDNIK ČASNOG SUDA:
Zahvaljuje na povjerenju i prihvaća se vođenja suda po regulama, statutima i etici.
TUŽIOC:
Govori ili čita optužnicu i predlaže kaznu.
BRANITELJ:
Brani mladog lovca i traži blažu kaznu.
PREDSJEDNIK ČASNOG SUDA:
Konzultira se s članovima časnog suda i donosi presudu u obliku: MOKRIH, HLADNIH i VRUĆIH kazni, uz objašnjenje: Mokre se ne mogu otkupiti (to su litre vina). Hladne nije potrebno ublažavati (to su blagi udarci). Vruće kazne mogu se otkupiti pravilnim odgovorima. Za svaku vruću kaznu lovci postavljaju pitanja iz područja lovstva na šaljivi način. Ako mladi lovac pogodi odgovor, ne dobiva vruću, a lovac koji je pitao plaća litru vina.
DOKTOR:
Kad je mladi lovac osuđen, prilazi na pregled doktoru koji ga pregleda i pita je li sposoban primiti kaznu i postati lovac (pribor je obično crijevo za vađenje vina, puno špricera i lijevak koji služi kao stetoskop. Špricer na kraju pregleda završava ili za vratom ili u čizmi mladog lovca). Svoj nalaz javlja časnom sudu.
STARJEŠINA:
Pita ima li lovaca koji hoće postaviti pitanja za smanjenje kazne i postavlja ih mladom lovcu.
KUM:
Uzima batinu i izvršava kaznu.

SVEČANI ČIN

STARJEŠINA:
Pita mladog lovca:
1. Obećavaš li da ćeš biti odan lovu i lovačkoj braći?
2. Obećavaš li da ćeš štititi, čuvati i uzgajati divljač?
3. Obećavaš li da ćeš pametno i po lovnom redu loviti?
4. Obećavaš li da ćeš poštivati sve lovačke propise i zakone?
MLADI LOVAC:
Daje starješini lovačku zakletvu i obećanja.
STARJEŠINA:
"Budući da si dao zakletvu i obećanje, ponovno legni (uz ležaj se postavlja puška, odstrijeljena divljač pred glavu). Ovako ležeći odaješ poštu lovu (puška), divljači (zec, fazan) i majci prirodi, koja nam je omogućila da u njoj uživamo i lovove provodimo."
(govori kumu)
"Kume, ti ćeš ovog mladog lovca lovački kazniti, uveličati ga u pravog lovca s udarca tri, da će se (ime mladog lovca) uvijek i rado ovoga dana sjećati."
Starješina ljubi batinu i predaje je kumu. "Prvi udarac tvoj mora biti za domovinu,
drugi je za lovačku čast i ponos, a treći za sve lovce pada, jednakost i drugarstvo
da među nama vlada."
KUM:
Udara mladog lovca i govori: "Ja te kažnjavam." Ponavlja riječi starješine, a pri trećem udarcu kuma pridružuju se svojim udarcima lovačka braća.
STARJEŠINA:
Poslije kažnjavanja čita mladom lovcu napisano priznanje (potvrdu), čestita mu i
poljubi ga, govoreći:
"NAPISANU POTVRDU SADA ĆU TI PROČITATI, POTVRDU POSLIJE ĆU TI ZA USPOMENU DATI, SVI
LOVCI NA BATINI ĆE TI SE POTPISATI, I TVOJE UVOĐENJE U LOV TEBI ČESTITATI."
Na predanoj potvrdi potpisuju se: Starješina, Kum i Mentor.

Podjela divljači

Običaj je da se ulov dijeli među sudionicima lova. Ako su u lovu gosti onda se prvo oni darivaju, zatim mlađi lovci i ostali sudionici lova. Trofej divljači pripada lovozakupcu. Podjelu odstrijeljene divljači vrši lovovođa uz pomoć jednog od starijih i iskusnijih lovaca. Prije konzumiranja divljači obavezno se meso daje na veterinarsku analizu, što se posebno odnosi na krupnu divljač.

Obaveza je lovačkog društva da svom preminulom članu lovcu oda posljednju počast, izrazi svoje poštovanje i zahvalnost za doprinos dobrobiti lovačke organizacije. Ispraćajem u cijelosti rukovodi lovovođa a ako je spriječen zamjenjuje ga predsjednik, predsjednika sekretar. Lovci koji sudjeluju u ispraćaju moraju biti u svečanim lovačkim uniformama, sa šeširima na glavi za vrijeme obreda. Počasna straža i lovac koji će održati počasni govor moraju imati zataknutu jelovu grančicu za šešir i po pravilu bijele rukavice. Određuju se trojica lovaca između onih koji su najbliži pokojniku koji u svečanim odorama odlaze u posjet obitelji preminulog i izraziti im sućut u ime lovačkog društva i njezinih članova, te zamoliti za odobrenje radi uključivanja u pogrebni obred. Počasna straža od šest lovaca odaje posljednju počast pet minuta prije iznošenja lijesa ili tabuta i početka pogrebnog obreda. Počasna straža se postavlja bočno, po trojica sa svake strane odra; niži lovci dolaze sprijeda a viši otraga. Ako je potrebno počasna straža iznosi lijes (tabut) i prevozi ga do ukopnog mjesta gdje ga spuštaju u raku. Tu ostaju sve do završetka obreda okrenuti licem prema raci, odnosno do završetka oproštajnog govora predstavnika lovačkog društva (lovovođa, predsjednik ili tajnik) koji je prema pravilu posljednji govor. Osoba koja je održala oproštajni govor skida jelovu grančicu iz šešira, stavlja je na obod šešira, a zatim sa šešira istresa je na lijes govoreći: "Počivaj u miru u sjeni vječnih lovišta ili uz prigodnu molitvu". Lovci počasne straže ponavljaju postupak i udaljuju se od rake.

Lovovođa određuje dvanaest lovaca koji će na kraju oproštajnog obreda simulirati počasni oproštajni lov. Ti se lovci postrojavaju ispred lijesa (tabuta), po dvojica u redu s preklopljenim cijevima pušaka sačmarica preko lijeve ruke i društvenom zastavom na čelu grupe. Ta skupina lovaca, kad u povorci dođe do ukopnog mjesta, odvaja se i odlazi na unaprijed određeno mjesto za počasni lov. To mjesto mora biti udaljeno najmanje 30 metara od mjesta ukopa, potpuno osigurano od bilo kakvih neugoda. Lovci se postrojavaju u jedan red međusobno udaljeni jedan od drugoga najmanje jedan metar. Na znak da je pogrebni obred završen, lovovođa odnosno grupovođa lovaca za simulirani svečani oproštajni lov, jednim drugim zvučnim signalom (lovački rog, truba ili puščana cijev) označava početak paljbe. Lovci se okreću u pravcu suprotnom od mjesta ukopa, pune puške sa po dvije patrone iz kojih je prethodno izvađena sačma te počinju pucati pojedinačno u zrak s lijeva na desno u nejednakim vremenskim razmacima simulirajući situaciju kao u stvarnom lovu. Pošto je i posljednji lovac s desne strane ispucao svoje patrone, lovovođa označava završetak počasnog oproštajnog lova. Ostali lovci koji nemaju zaduženja u obredu, dužni su također u pogrebnoj povorci biti u svečanoj uniformi.