Grivasti skakač poznat je po imenom grivasta ovca, berberska ovca, arrui i audad.
I on je papkar, pripadnik porodice šupljorožaca što znači da su rogovi
iznutra šuplji u većem dijelu, i ne odbacuju se tijekom života. Rogove
nose oba spola – mužjakovi su veliki do 90 cm a ženkini čak 50 cm,
trokutasti u osnovi. Ime je dobio po bogatoj bradi – grivi koja
mužjacima dopire do prednjih nogu.
Opis: zoolozi ga smatraju poveznicom između koze
i ovce jer ima obilježja obje vrste. Riječ je o jedinoj izvornoj vrsti
ovce koja potječe iz Afrike. Vrlo je snažna životinja (pogotovo u
prednjem dijelu tijela) i odličan je skakač i penjač te se sigurno kreće
po kršu. Boja krzna je crvenopšenična, a mužjaci se prepoznaju po
karakterističnoj bradi koja kao da se nastavlja na prednje noge, te
nešto manje bujnoj grivi na stražnjem dijelu vrata. Zimska dlaka je
tamnija od ljetne. Rogovi mužjaka su dugački do 90 cm i rastu unatrag,
prvo prema van pa zavijaju prema unutra. Punu trofejnu vrijednost
postiže u šestoj odnosno sedmoj godini.
Veličina: visina mužjaka 100 do 110 cm, ženke manje desetak cm; duljina tijela je 150 do 165 cm, rep 20 do 25 cm
Težina: mužjaci 120 do 150 kg, ženke 70 kg
Životni vijek: 12 godina (po nekima i 20)
Rasprostranjenost: sjeverna Afrika, nalazi ga se u saharskom području zapadno od Nila, malo raširen u svijetu – male su populacije naseljene u SAD i Meksiko, te Španjolsku
Stanište: visokoplaninske goleti, kamenjari, sipine, strme litice, od vjetra se skriva pod stijenama i u škrapama, zauzima prostore koje su drugim papkarima nedostupni
Prehrana: grivasti skakač nije izbirljiv - hrani se travama i lišćem grmova i niskih stabala, iglicama crnogorice, lišajevima. Nema veliku potrebu za pitkom vodom jer svu vodu dobiva iz hrane
Ponašanje: Ženke, janjad i mužjak žive zajedno u manjoj skupini koja se u sušno razdoblju može povećati na 20 jedinki. Samo se stariji mužjaci izdvajaju i život provode samotnjački. Oprezna je životinja i reagira na sve šumove i pokrete trenutnim smrzavanjem a ako opasnost i dalje prijeti brzo se udalji ražeći nepristupačan teren. Krdo se može i udružiti i krenuti u obranu. Ponekad se kaljuža. Nije naročito vezan za stanište – migratorna je vrsta životinje.Najaktivniji je u zoru i sumrak.
Glasanje: pisak, udaranje papcima, nema prepoznatljivo glasanje
Parenje: obično studeni. Za vrijeme parenja dolazi do oštrih borbi među mužjacima – često sa smrtnim ishodom. Ženka je gravidna oko 5 mjeseci i početkom ljeta u kakvoj pećini ili mirnoj škrapi ojanji do 2 janjeta. Mladunčad već nakon nekoliko sati prati majku po zahtjevnom terenu. Ženka postaje spolno zrela već nakon jedne godine a može se pariti i dva puta godišnje (ponovo se pari odmah 10 dana nakon janjenja)
Neprijatelji: u pradomivini leopard, karakal
Problematika: vrlo atraktivan ali nažalost lovno zapostavljen – u SAD-u je najatraktivnija divljač od takozvanih egzota! Vrlo dobro podnosi ograđeni prostor međutim treba ga ograditi čvrstom žicom visokom minimalno 3 metra. Krajem 80-ih pokusno je naseljen u gater na otok Hvar radi razvoja komercijalnog lova. Ubrzo je gater razrušen i životinje su pobjegle van. Danas se opet uzgaja na Hvaru i Mosoru, a unešen je i na otok Tijat ali ga je krivolov uništio. Trenutno nema status divljači ali je moguće da će ga dobiti (ide novi Zakon o lovstvu). Osim rogova koji su trofeji, i meso je vrlo ukusno – što je i uzrok njegovom pretjeranom izlovljavanju u dijelovima Afrike.
Veličina: visina mužjaka 100 do 110 cm, ženke manje desetak cm; duljina tijela je 150 do 165 cm, rep 20 do 25 cm
Težina: mužjaci 120 do 150 kg, ženke 70 kg
Životni vijek: 12 godina (po nekima i 20)
Rasprostranjenost: sjeverna Afrika, nalazi ga se u saharskom području zapadno od Nila, malo raširen u svijetu – male su populacije naseljene u SAD i Meksiko, te Španjolsku
Stanište: visokoplaninske goleti, kamenjari, sipine, strme litice, od vjetra se skriva pod stijenama i u škrapama, zauzima prostore koje su drugim papkarima nedostupni
Prehrana: grivasti skakač nije izbirljiv - hrani se travama i lišćem grmova i niskih stabala, iglicama crnogorice, lišajevima. Nema veliku potrebu za pitkom vodom jer svu vodu dobiva iz hrane
Ponašanje: Ženke, janjad i mužjak žive zajedno u manjoj skupini koja se u sušno razdoblju može povećati na 20 jedinki. Samo se stariji mužjaci izdvajaju i život provode samotnjački. Oprezna je životinja i reagira na sve šumove i pokrete trenutnim smrzavanjem a ako opasnost i dalje prijeti brzo se udalji ražeći nepristupačan teren. Krdo se može i udružiti i krenuti u obranu. Ponekad se kaljuža. Nije naročito vezan za stanište – migratorna je vrsta životinje.Najaktivniji je u zoru i sumrak.
Glasanje: pisak, udaranje papcima, nema prepoznatljivo glasanje
Parenje: obično studeni. Za vrijeme parenja dolazi do oštrih borbi među mužjacima – često sa smrtnim ishodom. Ženka je gravidna oko 5 mjeseci i početkom ljeta u kakvoj pećini ili mirnoj škrapi ojanji do 2 janjeta. Mladunčad već nakon nekoliko sati prati majku po zahtjevnom terenu. Ženka postaje spolno zrela već nakon jedne godine a može se pariti i dva puta godišnje (ponovo se pari odmah 10 dana nakon janjenja)
Neprijatelji: u pradomivini leopard, karakal
Problematika: vrlo atraktivan ali nažalost lovno zapostavljen – u SAD-u je najatraktivnija divljač od takozvanih egzota! Vrlo dobro podnosi ograđeni prostor međutim treba ga ograditi čvrstom žicom visokom minimalno 3 metra. Krajem 80-ih pokusno je naseljen u gater na otok Hvar radi razvoja komercijalnog lova. Ubrzo je gater razrušen i životinje su pobjegle van. Danas se opet uzgaja na Hvaru i Mosoru, a unešen je i na otok Tijat ali ga je krivolov uništio. Trenutno nema status divljači ali je moguće da će ga dobiti (ide novi Zakon o lovstvu). Osim rogova koji su trofeji, i meso je vrlo ukusno – što je i uzrok njegovom pretjeranom izlovljavanju u dijelovima Afrike.
