srijeda, 11. veljače 2015.

SASTVNI ELEMENTI STBILNOSTI PUŠČANOG ZRNA


Problematika postizanja što preciznijih pogodaka uvijek je aktualna. Svaka disciplina streljaštva podrazumijeva postizanje što boljeg rezultata ispaljenjem određenog broja streljiva. Da bi se postignuo
vrhunski rezultat, potreban je izniman trud strijelca. Samo gađanje zahtijeva ispaljenje više streljiva i učestalo precizno pogađanje najviših vrijednosti na meti. No važne su i vještina strijelca, kvalitetno oružje i oprema. Ipak, metu pogađa zrno metka koje postiže konačnu vrijednost rezultata


Streljivo je važna komponenta streljačke aktivnosti jer u konačnici najviše pridonosi potpunoj realizaciji dugotrajnog i upornog treniranja streljaštva. Postizanje preciznog pogotka ovisi o stabilnom kretanju zrna na njegovoj putanji kroz zrak prema cilju. Mnogo je utjecajnih čimbenika o kojima ovisi stabilnost zrna na putanji i mogućnost preciznog pogađanja. Teorijske osnove i matematički proračuni balistike temelj su znanosti o balistici, no u praksi se dokazuje stvarni utjecaj mnogih elemenata zajedničkih streljačkoj aktivnosti.
Utjecaj debljine košuljice zrna na ukupnu težinu
Prilikom uporabe različitih konstrukcija zrna u istom kalibru oružja, a u svrhu ostvarivanja bolje preciznosti ili čisto ekonomskih razloga uštede na troškovima streljiva, u praksi se pojavio problem debljine stjenke košuljice .
Kako je to utvrđeno?
U stjenku košuljice zrna utiskuju se žljebovi cijevi i tako daju stabilnost zrnu rotiranjem oko osi s obzirom na to da žljebište ima određeno uvijanje u neku stranu po cijeloj dužini. Kod primjene nekog zrna treba voditi računa o promjeru cijevi zbog optimalnog brtvljenja, no i stjenka košuljice mora biti dovoljno debela da izdrži silu urezivanja žljebova. U suprotnom, događa se rasijecanje po dužini košuljice te je moguć raspad zrna na putanji. Pojava je zamijećena kod uporabe zrna neprimjerenog promjera i tanje stjenke košuljice, a konkretno zrno nije namijenjeno većim početnim brzinama i pritisku ispaljivanja. U praksi se to događa prilikom laboriranja streljiva standardnim ili povećanim količinama baruta, a sa zrnima neprimjerenim takvoj velikoj energiji ispaljivanja.
Ta zrna jesu istog vanjskog promjera kao i ona koja se standardno pune u tvorničku laboraciju, no ipak su namijenjena manjim početnim brzinama i pritiscima.


Slika 1a.
Primjer pozicioniranja zrna po dužini
Pozitivno je što primjerice tanja stjenka košuljice zrna znači ujedno i veću težinu jezgre koja je uglavnom od olova pa smo time dobili teže zrno i veću kinetičku energiju na meti ako se puca na metalne mete koje treba oboriti da bi se bodovale kao pogođene. Time je ujedno i dužina samog zrna ostala ista u usporedbi s lakšim što je važno za pravilno funkcioniranje oružja, njegovu cikliku te na kraju i ukupnu dužinu kompletnog metka u spremniku oružja i ležištu metka u cijevi koje ima određene tolerancije izrade po prihvaćenim propisima institucija CIP i SAAMI, za standardizaciju streljiva i oružja.
Kod oružja koje ima kapacitet od samo jednog metka (odnosno takve je vrste izvedbe bez spremnika - jednometka; ili disciplina gađanja uvjetuje količinu od jednog komada streljiva u oružju uopće; iako je oružje izvedbe sa spremnikom) tada je moguće uporabiti i duže zrno od standarda koje bi uvjetovao spremnik. Prilikom gađanja česta je praksa pojedinačno punjenje, stavljanje metka izravno u cijev i nakon toga zabravljivanje zatvarača oružja.
Ujedno, time je moguća i uporaba streljiva dužeg, težeg zrna što pridonosi dugotrajnijem stabilnom kretanju ispaljenog zrna na većim udaljenostima gađanja jer postoje i discipline gađanja na udaljenosti od 300 metara pa čak i natjecanja na ekstremne udaljenosti od 1000 yardi (914 metara) ili slična, a koja se održavaju uglavnom izvan Europe .
Neke streljačke discipline, kao gađanje poluautomatskom puškom na 100 metara (npr. tro-stav) ovise o pouzdanosti rada samog oružja te se i ne rabi streljivo izvan standarda težine zrna jer kod takve vrste funkcioniranja mehanike oružja treba osigurati pravilnu cikliku zatvarača, kako količinom posuđenih plinova (eventualni princip rada) tako i energijom povrata zatvarača za dovoljnu dužinu kretanja i time omogući izvlačenje ispaljene čahure i ubacivanje novog metka u cijev.
U streljačke svrhe se i ne rabi streljivo monolitne konstrukcije osim kod oružja malog kalibra .22 ili zračnog od 4,5 mm, upravo iz razloga sigurnosti na strelištu kako bi se zrno zadržalo i raspalo u zaštitnom nasipu ili zaštitnoj "blendi".
Pozicija zrna u čahuri metka u smislu dužine

Prije spominjana mogućnost uporabe streljiva s dužim zrnom a u svrhu bolje stabilnosti ispaljenog zrna na većoj udaljenosti, kao i više količine kinetičke energije na cilju zbog veće težine zrna, posebno dolazi do izražaja kod samostalne proizvodnje streljiva.
Tvorničko streljivo može biti vrhunske, uniformne razine kvalitete koja se ipak da nadmašiti samostalnom proizvodnjom od komponenti koje čine metak.
Zrno je fiksirano u dijelu čahure koje se naziva "vrat" (engl.: neck) odnosno unutar vrha otvora čahure prema cijevi. Najčešća izvedba čahure puščanog streljiva je oblik boce te otuda i takva terminologija opisivanja izgleda i oblika čahure .
Što je ovdje značajno?


Slika 1b.
Presjek čahure i pozicija zrna
Najveća dužina metka koji stane u spremnik puške ili najveće tolerancije dužine ležišta metka u cijevi ili kod revolvera dužina bubnja; tri su limita za uporabu streljiva većih ukupnih dužina u prvom, odnosno težih zrna u drugom slučaju.
Procedura je sljedeća: izmjerili smo unutarnje mjere spremnika, te odlučili uporabiti metak koji je približne dužine kao unutarnja mjera spremnika.
Standard izrade oružja i njegovog spremnika (bubnja kod revolvera) je takav da omogućuje uporabu streljiva određene dužine a sa zrnom koje je bez obzira na njegovu težinu pozicionirano tako da taj metak ne premašuje ukupno dopuštene mjere koje propisuju institucije CIP ili SAAMI. Ujedno se podudaraju s mjerama (nešto veće zbog funkcionalnosti) spremnika i ležišta metka u cijevi.
U ovom razmatranju ne obaziremo se na probleme zadržavanja optimalne preciznosti već samo uporabe streljiva najveće dopuštene dužine.
Prilikom samostalne proizvodnje streljiva mogućnosti su proširene, za izradu metka koji zadovoljava mjere spremnika prvenstveno. Time se pristupa izradi metka u kojem je zrno pozicionirano što više naprijed u vratu čahure te je unutar mjera spremnika. Tako ujedno imamo mogućnost punjenja čahure većom količinom baruta, naravno vodeći računa o količini maksimalno ostvarljivog pritiska koje oružje sigurno podnosi. To će konačno rezultirati višom početnom brzinom zrna te većom količinom kinetičke energije uopće.
Naravno da lakše zrno zauzima i manje korisnog, barutnog kapaciteta čahure, kad ga pozicioniramo što dalje naprijed u vratu, no mora prianjati uz stjenke vrata čahure cijelom dužinom vrata iz razloga pravilne koncentričnosti s osi cijevi tj. uzdužna os zrna treba biti u osi cijevi - idealno. Zrno može biti pozicionirano do točke doticanja početnog dijela užljebljenja cijevi (Slika 1a i 1b).
Međutim, taj način pozicioniranja zrna je posebno koristan kod uporabe zrna većih težina. Isto tako možemo zrno pomaknuti prema naprijed u vratu čahure no upravo je bolje izraditi metak s najtežim zrnom u produkciji dotičnog kalibra koje se nalazi na tržištu. Tako ćemo izraditi metak nešto niže početne brzine u odnosu na onaj s lakšim zrnom no bolje preciznosti i održanja stabilnosti na većoj udaljenosti. Potrebno je izraditi metak najveće dopuštene dužine unutar tolerancija ležišta (Slika 2.).
Izbor cijevi "match" standarda
Vrhunski strijelci su i te kako dobro informirani o vrstama oružja ostalih konkurentnih natjecatelja. Naravno, i sami pokušavaju doći do što kvalitetnijeg preciznog oružja unutar svoje streljačke organizacije. Većina informacija dolazi s natjecanja međunarodnog karaktera, gdje se susreću uživo s vrlo kvalitetnim oružjem i streljivom, te teže nabavi takvog. Kada su osnovne opreme izjednačene tada darovitost i ostali taktički elementi odlučuju o pobjedi na natjecanju.


Slika 2.
Pozicija teškog zrna u propisanim dimenzijama
Poznatiji proizvođači cijevi koje se prodaju za samogradnju pušaka, su primjerice: Shilen, Hart, Krieger, Spencer, Douglas itd. Ostali proizvođači pušaka visoke natjecateljske preciznosti uglavnom rabe cijevi vlastite proizvodnje, te sve sastavljaju u kompletno oružje. Ima i proizvođača koji za finalizaciju, kompletiranje puške, rabe cijevi specijaliziranih, ranije navedenih proizvođača cijevi.
Najuvjerljiviji podaci dolaze s natjecanja u disciplinama ekstremne preciznosti - Benchrest Competition. Na tim natjecanjima se konkretno utvrđuje koja kombinacija cijevi, mehanizma, ciljnika, kundaka i streljiva omogućuje iznimnu preciznost. Samo gađanje se izvodi u serijama i to čak u 5 serija po 5 metaka na udaljenosti 100 yardi (91,4 m), te 5 serija po 5 metaka na 200 yardi. Ukupan zbroj grupacija svih 5 serija mora biti što manji. Težine oružja su podijeljene u dvije kategorije: 10 lbs (cca 5 kg) i 13,5 lbs (cca 6,5 kg). Sve puške su produkt samogradnje i unikatni primjerci, no primijenjena rješenja uspješno spajaju sve komponente u jednu cjelinu. Renomirani proizvođači teže postići istu kvalitetu i svojim komercijalnim modelima natjecateljskih pušaka.
Koliko je uvjerljivo znanje strijelaca te discipline streljaštva pokazuje i postignuće novog svjetskog rekorda na 1000 yardi (914 metara). Strijelac Skip Talbot iz grada Fallona, (Nevada, SAD), grupirao je jednu ocjensku seriju od 5 metaka u 70 milimetara na 1000 yardi. Natjecao se u klasi pušaka velikog kalibra .50 BMG (Browning Machine Gun) dana 18. 04. 1999. na natjecanju kod Renoa u Nevadi, SAD.
Ipak, kvaliteta cijevi odlučujuća je za preciznost pogađanja pa se nastoji gađati sa što bolje izrađenom cijevi u smislu tolerancije ležišta, uniformne debljine stjenke cijevi i usta cijevi. Analizom informacija o oružju vrhunskih strijelaca koji su pobijedili na velikim međunarodnim natjecanjima može se zaključiti da nema razlike između vrsta cijevi koje su izrađene različitim metodama. To su metode izrade užljebljenja cijevi: hladno kovanje, izvlačenje alata kroz cijev, utiskivanje alata u cijev na preši te elektroerodiranjem. Riječ je o vrstama obrade metala koji se primjenjuju u izradi cijevi oružja i njezinom užljebljenju. Današnjom kvalitetom izrade cijevi te uporabljenih materijala te razlike se umanjuju u konačnoj preciznosti tih cijevi na testiranju ili natjecanju. Za materijal cijevi rabe se legirani čelici istom tehnologijom - izvlačenjem šipki u željezarama.


Slika 3a.
Unutrašnjost cijevi
Nakon procesa hlađenja i termostabilizacije, cijevi se režu i buše, te užljebljuju na određeni način. Vanjska obrada cijevi već je druga problematika, ovisno o standardima i propisima dimenzija. Dodaci na cijevi kao mehanički ciljnici i kompenzatori trzaja samo otežavaju optimalno ponašanje cijevi i postizanje najveće preciznosti. Međutim to isključivo ovisi o disciplini streljaštva i propisu o karakteristikama oružja. Cijevi izrađene metodama hladnog kovanja i provlačenja razlikuju se po unutrašnjosti površina koje vode zrno. Primjer izrade cijevi provlačenjem prikazan je na slikama 3a i 3b, a primjer izrade cijevi hladnim kovanjem na slikama 4a i 4b. Dodatno uređenje cijevi
Postoji i jedna dodatna metoda obrade gotove cijevi bez obzira na to je li već rabljena ili je potpuno nova. Riječ je o postupku nazvanom "kriogenizacija". Postupak se primjenjuje nekoliko godina i provodi se u posebnim komorama uz uporabu tekućeg dušika kao sredstva za hlađenje metala. Konkretno, to znači zamrzavanje cijevi sa kućištem ili bez njega (bez usadnika i ciljnika) pri temperaturi od približno -184 stupnja C. Zamrzavanje traje oko 12 ili više sati te nakon toga se temperatura postupno diže do 25 Celzijevih stupnjeva u roku od 24 sata. Svrha tog postupka je uspostavljanje povoljnije unutarnje strukture materijala cijevi i kućišta. Izlaganje takvoj termičkoj obradi pridonosi stabilizaciji kristalne rešetke metala, odnosno smanjenju napetosti strukture metala nastale prijašnjim obradama cijevi kao i kod spajanja s kućištem.


Slika 3b.
Detalj žljebišta
Tim postupkom se koristi malo specijaliziranih tvrtki u SAD-u, sličnih tehnologija rada. Moguće ih je kontaktirati na više načina te dogovoriti proceduru oko slanja i povratka cijevi s obrade. Cijena je već vrlo prihvatljiva, oko 200 USD ,s obzirom na to da se doista uočava poboljšanje preciznosti i održavanje duže trajnosti cijevi u eksploataciji.
Naravno, skoro sve cijevi treba još dodatno obraditi nakon ugrađivanja u sanduk mehanizma puške. Nakon izrade užljebljenja cijev je ipak još dosta grube površine žljebišta koje se trebaju obraditi do optimalne glatkoće. Obrađuju se na više načina, ovisno o uputama proizvođača ili znanju strijelca. Najčešća je metoda ispaljivanje više serija metaka u svrhu "zaglađivanja" žljebišta, te se uočava stabilizacija preciznosti puške. No, preporučene metode kvalitetnije obrade koriste sredstvo, premaz sa abrazivnim karakteristikama za izglađivanje površina metala. Ta metoda znači premazivanje zrna sredstvom, te njegov prolazak kroz cijelu dužinu cijevi, ali na različite načine. Prvi način (eng.: firelapping) je taj da se premazano zrno svojeručno napuni u elaboraciju smanjenog punjenja barutom, te ispali oko 50 metaka. Sličan način je uporaba već gotovog tvorničkog streljiva koje se prodaje upravo za tu namjenu (proizvođač NECO). To streljivo je već spremno za ispaljivanje, slijedeći upute proizvođača o ritmu pucanja i ostalim postupcima te metode.
Zamjećuje se uz pomoć podesnog pribora (BORESCOPE) razina obrade unutrašnjosti nove cijevi, te se može pristupiti dodatnoj obradi zaglađivanja užljebljenja (Slika 5a i 5b).
Postoji i način, metoda guranja premazanog zrna vlastitom snagom kroz cijev uz pomoć šipke (eng.: handfirelapping). Zrno je izrađeno od određene smjese specifične tvrdoće. Nakon bilo koje primijenjene metode zaglađivanja cijevi može se zamijetiti promjena na užljebljenju cijevi (Slika 6a i 6b).
Ležište metka cijevi

Tablica 1
Slijed gadanja Realno vrijeme Temperatura cijevi nakon pucnja
(stupnjevi Fahrenheita)
0 16:04:00 početna temperatura 89
1 16:06.11 98
2 16:06.53 108
3 16:07.33 116
4 16:08.11 122
5 16:08.52 129
6 16:09.30 136
7 16:10.13 141
8 16:10.46 148
9 16:11.22 148
10 16:12.08 153
11 16:12.57 159
12 16:13.33 163
13 16:14.10 167
14 16:14.50 173
15 16:15.40 171
Napomena: Temperatura cijevi izražena je u Fahrenheitima zbog karakteristika mjernog uredaja - termo osjetljive trake. Vrijeme izvodenja bilo je u realnom vremenu, oko 16 sati popodne pri vanjskoj temperaturi od 22 stupnja C.

Slika 4a.
Unutrašnjost cijevi
Izrada ležišta metka traži veliku pažnju ne samo zbog tolerancija u odnosu na čahuru i zrno. Najvažnije je da ležište bude izrađeno koncentrično s cijevi. Ako nije tako dolazi do nepravilnog početnog urezivanja žljebova u zrno metka. Isto tako zrno metka postaje pozicionirano svojom osi nešto pomaknuto u odnosu na os cijevi. To kasnije rezultira nepovoljnom kretanju zrna na putanji sa vrhom koji rotira uokolo osi pravca leta (precesija). Ostale tolerancije u dimenzijama ležišta trebaju biti unutar propisanih mjera po standardima institucija CIP ili SAAMI.
Jedan od načina utvrđivanja koncentričnosti ležišta s osi cijevi je i bojanje zrna metka koji je apsolutno koncentrično izrađen. Tada se metak stavi u ležište i zabravi zatvaračem, te bez ispaljivanja odbravi i izvadi. Na zrnu je moguće vidjeti eventualno nepravilno raspoređeno oštećenje boje na košuljici zrna, te zaključiti da je ležište ekscentrično. To znači da se zrno u ležištu "naslanja" na neku stranu, odnosno nije u "centru".
Drugi način je da se metak bez inicijalne kapsle i baruta izradi maksimalno koncentrično, te stavi u ležište i zabravi zatvaračem. U vrh cijevi (usta) se gurne poseban optički pribor za gledanje unutrašnjosti cijevi (BORESCOPE). Sastoji se od optičkog vlakna i izvora svjetlosti, te omogućuje pogled u tamnu unutrašnjost cijevi. Pravilna koncentričnost zrna u ležištu metka cijevi prikazana je na slici 7a, dok je na slici 7b prikazano ekscentrično pozicioniranje zrna u ležištu metka cijevi.
Moguće je uočiti točnu poziciju zrna u ležištu. Isto tako taj pribor služi za utvrđivanje ostalih pojedinosti: eroziju cijevi, stanje žljebišta i količinu naslaga materijala zrna na stjenkama cijevi.
Treći način je izrada odljevka ležišta metka od posebne mase (proizvod - CERROSAFE CHAMBERCAST) koja se stvrdne, te po izvlačenju iz ležišta potpuno vjerno pokazuje stanje koncentričnosti (Slika 8).


Slika 4b.
Detalj žljebišta
Ako ležište nije koncentrično s cijevi posljedica može biti nepravilno početno utiskivanje zrna u žljebove. Zrno je s jedne strane više stlačeno, postaje malo eliptičnog promjera, te se nepravilno rotira još unutar cijevi. To se da predočiti najlakše kod revolvera. Ležište metka je u bubnju revolvera. Svi otvori ležišta u fazi namještanja pred cijev trebaju biti strogo koncentrični s njom. Nije li tako, zrno nakon kratkog leta iz ležišta ulijeće u žljebište cijevi i pritom se stlači s jedne strane (ostruže). Postane eliptično promjerom, a kako je zrno kratke dužine, po izlasku nastavlja let nestabilno. Posljedica se vidi na meti kao pogodak bočnom stranom (eng: keyhole). Ponekad je posljedica takvog leta i uočen eliptičan provrt mete. Taj primjer je uočen na nekim revolverima tek prilikom gađanja. Naknadno se pregledom usklađenosti ležišta bubnja i cijevi spoznalo ekscentrično postavljenje ležišta pred cijev. Uzrok su nepravilan "timing", odnosno prerano ili prekasno zadržavanje ležišta pred cijevi, te je sve ekscentrično. Drugi uzrok je ekscentrično izrađen bubanj ili iskrivljena osovina bubnja, iako je vremenski ciklus (timing) u redu. To je samo primjer kojim je lakše predočiti posljedice nepravilnog užljebljivanja zrna. Pregrijavanje cijevi

Zagrijavanje cijevi zbog ispaljivanja više komada streljiva zaredom nešto je s čime se, kao natjecatelji, često susrećemo. Sva literatura nas upozorava da prestanemo s daljnjim gađanjem postane li cijev vruća jer to uzrokuje smanjenje preciznosti pogađanja. No, preciznost pogađanja kod cijevi nekih pušaka nije znatno narušena zbog normalnog zagrijavanja prilikom uobičajenog tempa pucanja. Gubitak dobre preciznosti kad cijev postane vruća nije jedina stvar koja nas brine. Vrućina znatno ubrzava eroziju dijela cijevi ispred ležišta metka (eng.: throat) i cijev može biti ubrzo nepovratno erodirana nastavimo li gađati dalje. Za prikaz utjecaja veće količine ispaljenih metaka potrebno je izmjeriti temperaturu cijevi (Slika 9.).

Slika 5a.
Površina užljebljenja nove cijevi
Koliko smije biti vruće? Kolika temperatura je potrebna da bi uzrokovala promjene na točku pogađanja ili veličinu grupe pogodaka? Prije svega metal cijevi se širi prilikom zagrijavanja, te se i cijev iskrivljuje. Kako cijev postaje toplija zbog gađanja postaje toplija uokolo svojeg kalibra - šupljine. Zagrijana je cijelom dužinom i debljinom stjenke cijevi. No jedan dio cijevi se sporije hladi i zadržava toplinu. To je dio cijevi najbliži kundaku oružja - usadniku. Time se cijev neujednačeno hladi i više isteže, širi pa je posljedica privremeno iskrivljenje cijevi što konačno uzrokuje odstupanje i veći rastur grupe pogodaka. Najčešća pojava je pogađanje nešto više od očekivane točke pogađanja upravo stoga što je donji dio cijevi topliji od gornjeg, te je cijev "iskrivljena" prema gore. Očito je da toplina utječe na fizičke dimenzije cijevi. Prilikom gađanja u nekim disciplinama streljaštva s većim brojem metaka i u brzoj paljbi neizbježno je važno zagrijavanje cijevi. Optimalan tempo gađanja i cijev debljih stjenki bitno će umanjiti štetan utjecaj topline na preciznost pogađanja. Isto tako je uputno promatrati streljačkim durbinom točku pogađanja, je li viša svakim slijedećim opaljivanjem.
Ponekad je nužno posegnuti za metodama prisilnog hlađenja cijevi kako bi održali temperaturu cijevi na nekom neškodljivom stupnju za preciznost. Uobičajeno je između dva opaljivanja zatvarač puške držati u stražjnem položaju i tako dopustiti strujanje zraka kroz cijev. No, ako je potrebno više ohladiti cijev može se primijeniti propuhivanje plina CO2 pod tlakom iz nekog spremnika. Prije se prakticiralo lijevanje vode kroz cijev, no to nije baš prikladno zbog neujednačenog hlađenja cijevi koju treba kasnije i osušiti, te samog mehanizma.


Slika 5b.
Detalj žljebišta i polja cijevi
Cijev prilikom gađanja u disciplinama brzog pucanja može se zagrijati i do 70 stpnjeva C. U sličnom ritmu je ispaljeno 15 metaka u 15 minuta (vidi tablicu1).
Održava li se natjecanje po vrlo toplom vremenu dodatno je i veći problem zbog znatno povišene točke pogađanja (veće početne brzine, manja vlaga). To znači probleme s korigiranjem, posebice mehaničkih ciljnika (pa i optičkih). U praksi strijelci zaključuju da je cijev pregrijana ako se dlanom ne može držati cijev. Jednom zagrijana cijev teško se i sporo hladi do početne temperature (vidi tablicu 2).

Održavanje preciznosti cijevi
Nekoliko je štetnih pojava i utjecajnih čimbenika. Pojava erozije u prvom dijelu cijevi žljebljenja zrna je neizbježna od prvog ispaljenog metka. Na tom mjestu je najviši pritisak i temperatura barutnih plinova, odnosno to je mjesto prvog dodira barutnih plinova sa cijevi. Posebice tu eroziju ubrzava uporaba streljiva vrlo visokih početnih brzina - smatra se više od 800 m/s.
Drugi čimbenik koji uzrokuje eroziju tog dijela cijevi je pregrijavanje cijevi zbog premalo vremena između dva opaljivanja. Cijev se treba održavati umjereno, neškodljivo toplom. Iskustvo nas uči da je prihvatljiva temperatura cijevi tolika da možemo izdržati obuhvat šakom na cijevi. Postoji mogućnost postavljanja ljepljive trake s temperaturnom skalom. To bi pomoglo održavanju topline cijevi u prihvatljivim granicama do nekih 50 - 60 stupnjeva C. Očito, pravljenje dovoljnih vremenskih razmaka između dva opaljivanja pomaže očuvanju optimalnog stanja cijevi i preciznosti.
Jedna od pojava je i nakupljanje naslaga materijala zrna u dijelu cijevi prema ustima. Ta pojava znatno utječe na preciznost pogađanja, dovodi do povećanja rastura podataka. Ujedno može uzrokovati i specifičnu pojavu elektroerozije. To se događa nakon dužeg razdoblja, a zbog različitih električnih potencijala materijala košuljice zrna i materijala cijevi. Dovodi do nagrizanja, erozije gornjeg dijela cijevi prema ustima.


Slika 6a.
Užljebljenje nakon obrade
U praksi je dokazano da je obvezno cijev potpuno očistiti od naslaga materijala zrna nakon ispaljenih 30 - 50 metaka. Naravno poželjno je i prije očistiti cijev ako se stigne. Kod disciplina gađanja s manjim brojem metaka cijev će se očistiti nakon natjecanja ili treninga. Posebice disciplina tro-stav zahtijeva ispaljivanje velikog broja metaka pa se između svake pojedine faze gađanja (stava) preporučuje čišćenje. Bitna je razlika u sredstvu za čišćenje cijevi. Uobičajeno je čišćenje od produkata sagorijevanja baruta i kapisle uporaba posebnih ulja, te isušivanje cijevi tkaninom. Za čišćenje cijevi od naslaga materijala zrna poduzima se uobičajeno čišćenje cijevi i isušivanje, potom se cijev provlači sa posebnim sredstvom za rastvaranje obojenih metala. Sredstvo je izrađeno uglavnom na bazi amonijaka uz primjese, te ne oštećuje čelik oružja već nagriza samo obojene metale: mesing, bakar, olovo, cink itd. Potreban je oprez pri uporabi jer iritira kožu i sluznicu.
Procedura je slijedeća: na vrh šipke za čišćenje stavi se tkanina natopljena sredstvom, progura kroz cijev od ležišta ka ustima cijevi. Tkanina treba tijesno prolaziti kroz cijev. Po izlasku na usta cijevi tkaninu skidamo te šipku povlačimo unatrag. Postupak se ponavlja dokle god tkanina ne izlazi čista, bez obojenosti u zeleno - plavo. Tipična je obojenost tkanine u zeleno - plavu boju dok sredstvo rastvara sloj materijala zrna. Tek kad je nova tkanina čista posao uklanjanja naslaga je gotov. Ako se puška neće rabiti neko vrijeme (ne isti dan) potrebno je nauljiti cijev. Inače cijev mora biti potpuno suha i čista od ulja prije gađanja.
Od velikog je značenja poštivanje procedure čišćenja šipkom. Prolazak, guranje tkanine i četkice treba biti samo u jednom smjeru - od ležišta prema ustima cijevi. Po izlasku izvan cijevi tkanina ili četkica se skida, ne provlače se unatrag kroz cijevi. Osobito je važno dopustiti obrtanje oko osi šipke, praćenje uvijanja žljebova cijevi prilikom guranja elemenata za čišćenje. Taj postupak čišćenja jamči najvišu razinu čistoće svih kutova žljebova, bez grebanja i oštećenja usta cijevi.


Slika 6b.
Detalj žljebišta i polja cijevi
Procjena potrošenosti cijevi uslijed ispaljivanje velikog broja metaka procjenjuje se uvlačenjem u cijev posebnog mjernog alata - kalibratora. Tolerancije kalibra cijevi se trebaju zadržavati u granicama dopuštenog proširenja. Posebno usta cijevi pridonose pravilnom upućivanju, izlasku zrna po ispaljivanju.
Cijev može biti nepotrošena u cijeloj svojoj dužini, no ako su sama usta cijevi i posljednjih nekoliko milimetara potrošeni od nepravilnog čišćenja povećava se rastur pogodaka. Zbog toga treba izbjeći čišćenje raznim konopcima i žičanim čistilicama. To je primjerenije vojnoj uporabi kod jurišnih pušaka. Precizna oružja se čiste šipkama koje mogu biti i obložene plastikom da bi se izbjegle moguće ogrebotine. Svakako šipka ne smije biti prašnjava, kako bismo izbjegli abraziju cijevi. Korisno je uporabiti vodilice šipki za čišćenje koje se stavljaju umjesto zatvarača u sanduk oružja. Posebice je važno održati usta cijevi (krunu) oštrima na rubovima izlaza zrna. Stoga se ne preporučuje uporaba šipke u oba smjera zbog očuvanja rubova usta cijevi.
Neki od proizvoda koji su preporučuju za skidanje naslaga materijala zrna su primjerice: Hope´s no. 9 Coppersolvent Benchrest; RoblaSolo; MJP Forrest Brushless Bore, Sinclair itd.
Utjecaj komponenti metka
Samo mnogo vježbi gađanja obećava održanje preciznosti i vještine strijelca na natjecateljskoj razini. To traži puno truda, ali i materijalnih sredstava, novca jednoj streljačkoj organizaciji i pojedincu.


Slika 7a.
Slika koncentričnosti
Jedno od rješenja racionalizacije troškova je i samostalna proizvodnja streljiva. Iako postoji tvorničko streljivo izvrsnih karakteristika koje omogućavaju natjecateljske uspjehe, samostalnom proizvodnjom uz znatnu uštedu možemo i izraditi streljivo još boljih perfomansi. Pred strijelca se postavlja problem izbora kapsle, čahure, baruta i zrna, te konačno usklađivanja s oružjem. Čahura metka

Jedna od komponenti koja traži najmanji trošak i višekratno se rabi je čahura metka. Od cijelog metka po ispaljivanju jedino se čahura može ponovno rabiti. Čahuru rabimo nekoliko puta za punjenje novim komponentama. Naravno, i čahura trpi naprezanje zbog visokog pritiska. Stjenka čahure se stanjuje i izdužuje po ukupnoj dužini. Stoga je čahura relativno kratkog trajanja. Preporučuje se uporaba između 5-10 punjenja, iako se izvana ne vide oštećenja niti napuknuća. Čahura je komponenta metka do koje strijelac dolazi upravo pucanjem, rijetko se kupuju nove. Kvalitetna čahura renomiranog proizvođača ima visoke standarde izrade i uniformne je debljine stjenke, te ležišta inicijalne kapsle. Uloga čahure je, konkretno, spajanje svih komponenti metka u jednu cjelinu.
Da bismo čahuru učestalo punili potrebno je obaviti nekoliko postupaka standardizacije njenziih dimenzija. Osnovna je standardizacija dužine čahure koja se postiže skraćivanjem tzv. trimanjem (engl.: triming). Čahura se zbog ispaljivanja izdužuje u visini vrata i ramena, te dobiva na ukupnoj dužini. Potrebno je taj dobiveni "produžetak" skratiti na propisanu dužinu. Čahura se potom posebnim postupkom prešanja u matrici vraća na tvorničke dimenzije. Moguće je i prešanje u matrici specijalnih, takmičarskih mjera koje su izrađene po tolerancijama ležišta metka. Postupak se zove redimenzioniranje (engl.: resizing) dok se matrica za taj postupak naziva "resizing die".
Slijedeći postupak je obrađivanje ležišta - sjedišta inicijalne kapsle. Obrađuje se rupa provrta za prolaz plamena inicijalne kapsle, nastojeći osigurati u svim čahurama identičan prolaz, te detaljno očistiti preostale ostatke prije ispucanih kapsli. Isto tako je važno postići jednaku dubinu utiskivanja nove kapsle u njezino ležište.
Čahura se još obrađuje u dijelu nazvanom vrat čahure. Određenim postupkom se vrat čahure obrađuje posebnim alatom te prilikom rotiranja oko vrata čahure se postiže jednolika debljina stjenke u tom dijelu. To pridonosi boljoj koncentričnosti zrna s čahurom prilikom sastavljanja, te konačno preciznosti (Slika 10).


Slika 7b.
Slika ekscentričnosti
Potrebno je utvrditi uniformnost izrade raspoloživih čahura. Pretpostavka je da su čahure od istog proizvođača. Obavi se mjerenje svake čahure po težini, te ako nema znatnih razlika među njima možemo pristupiti daljnjoj obradi. Čahure se nastoje sortirati po težini što je važno zbog unutarnjeg volumena namijenjenog punjenju barutom. Čahure prije svega trebaju imati približno jednaki broj ispaljivanja zbog naprezanja materijala. Unutarnji volumen čahure se mjeri najčešće nasipanjem određene količine vode. Potrebno je samo potpuno osušiti čahuru nakon takvog mjerenja. Približno isti volumeni čahura osigurati će približno iste početne maksimalne pritiske barutnog punjenja, te ujednačene brzine zrna. Sve to pridonosi boljoj preciznosti pogađanja.
Poznatiji proizvođači kvalitetnijih čahura su primjerice: Lapua, Sako, Remington, Norma, itd.
Inicijalna kapsla

Tablica 2
Realno vrijeme Temperatura cijevi(stupnjevi Fahrenheita)
16:17 161
16:18 150
16:19 146
16:20 141
16:21 137
16:22 131
16:23 127
16:24 124
16:25 122
16:26 121
16:27 119
16:28 115
16:29 112
16:30 111
16:31 110
16:32 107
16:33 105
16:34 104
16:35 103
16:36 102
16:37 101
16:38 101
16:39 99
16:40 99
16:41 98


Mjerenje u 5 minutnim intervalima
16:46 95
16:51 93
16:56 92
Napomena: Uočljivo je da se cijev nije ohladila do početne temperature čak ni 50 minuta nakon prestanka pucanja.
Inicijalna kapsla ima veliki utjecaj na razinu pritiska barutnih plinova i početne brzine zrna. Tako je važan odabir primjerene kapsle za laboraciju metka težeg zrna i uporabljenu vrstu baruta sporijeg sagorijevanja. Ovdje bi neprimjerena kapsla nedovoljne energije inicijalnog plamena prouzročila efekt sekundarnog izgaranja, nepotpunog sagorijevanja baruta u čahuri i neprikladnog pritiska plinova. Zbog toga su upute izdavača priručnika za samostalno punjenje streljiva vrlo stroge i stručne. Nema potrebe za isprobavanjem već dokazanih pogrešnih laboracija. Za određenu vrstu baruta klasificiranog po svojstvu sagorijevanja postoje primjerene inicijalne kapsle. Baruti sporijeg sagorijevanja određuju uporabu kapsla s jačim inicijalnim plamenom. Isto tako za odabir u laboraciju treba se staviti teže zrno kako bi se omogućilo dovoljno otpora i osiguralo potpuno sagorijevanje barutnog punjenja u čahuri i unutar cijevi. Iako primjerice inicijalna kapsla daje uniforman plamen na barutno punjenje, dug je put do utvrđivanja optimalne kombinacije s ostalim komponentama metka. Ako je probna proizvedena serija dala izvrsne rezultate na meti, ostaje nam briga o uniformnosti utiskivanja kapsle u njezino sjedište u čahuri. Male promjene u dubini utiskivanja uzrokuju promjene u početnoj brzini zrna. Isto tako kapsla ne smije biti nedovoljno utisnuta u sjedište iz razloga funkcionalne sigurnosti.

Slika 8.
Odljevak ležišta metka
Inicijalne kapsle se međusobno razlikuju po jačini inicijalnog plamena jer su namijenjene određenim laboracijama, odnosno količini i vrsti baruta u metku. Vanjske mjere kapsle mogu biti identične, no prvenstveno se klasificiraju po jačini inicijalnog plamena. Potrebno je slijediti upute priručnika te oznaka na pakiranjima kapsle jer se bez originalnog pakiranja ne mogu raspoznati jedne od drugih (ako su istog promjera).
Poznatiji proizvođači inicijalnih kapsli match karakteristika su primjerice: CCI, Remington, Federal, Winchester.
Barut
Odabir baruta za laboraciju može značiti dva problema. Prvi je problem kvalitete sagorijevanja koja treba biti uniformna što se vidi mjerenjem početne brzine. Obavi se mjerenje početnih brzina više ispaljenih metaka, te je poželjno minimalno osciliranje brzina - devijacija. Drugi je problem kako potpuno iskoristiti volumen čahure, te tako izbjeći veće oscilacije početne brzine što uzrokuje povećan rastur pogodaka na kraju. U streljaštvu je oružje položeno u smjeru horizonta, te nema bitnog utjecaja položaj baruta unutar čahure. To znači da barut "leži" u čahuri, dok se prilikom gađanja u vis ili na niže događa znatna oscilacija početne brzine zrna. Naravno, to nije slučaj u sportskom streljaštvu. Ipak je poželjno izabrati barut čija je nasipana gustoća takva da osigurava potpuno ispunjenje volumena čahure, te omogućava postizanje određenog standarda početne brzine. To je važno zbog proračuna putanje zrna i korekcije ciljnika. Dostupni balistički programi olakšavaju laboriranje komponenti baruta u kvalitetan metak, te predviđaju moguću putanju zrna i rastur pogodaka na cilju. Ujedno i popunom volumena čahure osiguravamo minimalnu oscilaciju pritiska plinova i početne brzine zrna.

Barut je komponenta koju važemo na preciznim vagama vodeći računa o okolnoj vlazi kao bitnom čimbeniku gorivih karakteristika. Serija streljiva određene laboracije treba se izrađivati u istim uvjetima, te o tome voditi preciznu evidenciju ne miješajući sa drugim serijama streljiva. Upravo pravilno laboriranje baruta omogućava visoku preciznost ujednačenim pritiscima.
Poznatiji proizvođači baruta za kvalitetne laboracije su primjerice: VihtaVuori, Hodgdon, Rotweil, itd.
Zrno

Slika 9.
Termo-osjetljiva traka za mjerenje temperature
Odabir zrna upućuje nas na renomirane proizvođače zrna namijenjenih streljaštvu i natjecanju. Mnogi proizvođači gotovog streljiva za streljaštvo "posuđuju" zrna specijaliziranih proizvođača jer im njihova vlastita tehnologija ne jamči takvu kvalitetu i uniformnost izrade. Zrno se može nabaviti kao pojedinačna komponenta, te su osnovne karakteristike uniformnost težine, debljine košuljice, oblik i koncentričnost izrade zrna. Sva ta svojstva se smatraju "match" karakteristikama.
Oblik zrna namijenjen streljaštvu razlikuje se prema namjeni za udaljenosti na koje će se gađati. Zrna namijenjena gađanju na veće udaljenosti su izduženog repa, konusnog prijelaza. Svrha oblikovanja tog dijela zrna u konus je smanjenje određenog efekta kočenja zrna nazvanog vacuum efekt. Zrno namijenjeno gađanju na kraće udaljenosti može biti ravnog dna, bez repa. Utjecaj spomenutog efekta kočenja zrna je praktički zanemariv. Zrna za veće udaljenosti su u pravilu veće težine zbog očuvanja bolje stabilnosti leta i manje osjetljivosti na vjetar, vlagu ili eventualno kišu. Dodatno je i veća predaja energije na metalni cilj. Zrna namijenjena streljaštvu ne smiju biti izrađena monolitno od tvrdog metala, niti se mogu rabiti vojne konstrukcije zrna.
Zrno se učvršćuje u čahuru metka u predjelu vrata određenim postupkom nazvanim krimpanje (engl.: crimp). Postoji više vrsta tog načina učvršćivanja zrna pa se razlikuju primjerice factory crimp, taper crimp, roll crimp. Terminologija je uobičajeno preuzeta iz engleskog jezika zbog podrijetla same procedure proizvodnje streljiva. Važno je primijeniti jednu od ovih spomenutih vrsta učvršćenja zrna na određeno zrno po uputama priručnika za samostalnu proizvodnju. Neka zrna s košuljicom imaju na sebi vijenac, utor za utiskivanje gornjeg ruba čahure u taj dio (engl.: canelure). Većina zrna namijenjenih streljaštvu potpuno su glatka. Često je u izradi zrna primjena namjerno oslabljene košuljice zrna pri vrhu u svrhu sprečavanja mogućih rikošeta na strelištu (engl.: hollow point).
Poznatiji proizvođači zrna su primjerice: Sierra, Berger, Forrester, Pagliai, Fowler, itd.
Zaključak


Slika 10.
Matrica za krimpanje vrata čahure i utiskivanja zrna
Vrlo je teško obuhvatiti i obraditi sve utjecajne čimbenike koji imaju utjecaja na stabilnost zrna od samog početka kretanja iz čahure metka. Očito je postojanje ovisnosti o usklađivanju streljiva s oružjem. Obrađene teme dotaknule su problematiku usklađivanja komponenti metka u cjelinu, streljivo. Svaka od komponenti može znatno utjecati na postizanje optimalne preciznosti u konačnici. Uz postizanje ujednačene početne brzine zrna na vrhu cijevi, postoji još dosta detalja na koje treba obratiti pažnju. Optimiziranje kuta uvijanja užljebljenja s težinom i dužinom zrna te pozicioniranje zrna u čahuri i ležištu su bitni čimbenici za zadovoljenje unutarnjih balističkih uvjeta - balistike cijevi. Jedino zrno koje se kreće kroz cijev potpuno koncentrično prema ustima cijevi, može nastaviti daljnji let na putanji prema meti sa početnom stabilnosti. Na daljnjem dijelu putanje postoje drugi čimbenici koji utječu na stabilnost zrna u letu. Ne mogu se zanemariti utjecaji temperature, vlage, vjetra, te nadmorske visine na kojoj se izvodi gađanje. Na stabilnost zrna u letu koje je izletjelo potpuno stabilno iz cijevi najviše utječe vjetar u negativnom smislu. Ostali vanjski čimbenici nemaju znatnijeg utjecaja ako je ista situacija od položaja strijelca do cilja tijekom cijele putanje zrna. U svrhu minimalizacije utjecaja tih čimbenika odvijaju se mjerenja te unose korekcije na ciljniku oružja. Do rikošeta kao posljedice doticaja zrna s eventualno travom na strelištu isto tako može doći, kao mogućeg poremećaja optimalne putanje zrna i destabilizacije. Očekivanoj preciznosti pogađanja očito pridonosi pravilan izbor oružja, streljiva, te usklađivanje s vanjskim uvjetima na strelištu. Vještina strijelca, kvalitetna oprema i dobro pripremljeno oružje te streljivo, sve je zajedno važno za potpuno iskorištenje stabilnog kretanja zrna na putanji.


1 komentar :

  1. Jako dobar članak... Molim vas da mi odgovorite, ako ste u mogučnosti, čemu služe dva koncentrična utora pri dnu pušćanog zrna ?
    Srdačan pozdrav

    OdgovoriIzbriši