LASERSKI SIMULATOR GAĐANJA

Nasuprot onima koji, koristeći računalo, uživaju u simulacijama gađanja glinenih golubova i lova na platnu, postoje i „lovci“ čiji je hobi putem slične tehnike stvarno ubijati divljač. Da,
upravo tako, jer današnji tempo razvoja računalne tehnike dostigao je takvu razinu da je putem nje omogućeno ubijanje divljači, a da je ona udaljena možda i stotine kilometara.vakodnevno smo u prilici osjetiti i komentirati domete današnje tehnike. Nagli pomaci osjete se osobito na polju elektronike, zahvaljujući kojoj su nam neke pojave, takoreći jučer, izgledale nemoguće, skoro preko noći postale posve dostupne. I koliko god nam se u prvi mah činilo da su korisne, neke od njih, nakon početne euforije, ipak odbacujemo. O tome svjedoče i dva noviteta koja posljenjih godina isprobavaju ljubitelji lova i streljaštva. Prvi je ocijenjen jako korisnim, drugi štetnim i nelovačkim.

Laser Shot je laserski simulator gađanja,
namijenjen kućnoj uporabi i obuci lovaca i ljubitelja lovnoga streljaštva. Zasnovan je na elektronskoj tehnologiji najnovije generacije, te je neopasan po zdravlje korisnika. Nakon što se pojavio prije nekoliko godina, ubrzo je postao popularan kod američkih lovaca, ali i drugdje. Uređaj se sastoji od projektora, laserskoga uređaja konstruiranog poput lovačkog karabina, te platna za projekciju i računala. Kako sve to funkcionira? Uključi se računalo i pokrene se program koji nudi više sadržaja. Lovcima su najzanimljiviji oni o obuci u gađanju, odnosno o propisima i pravilnom ponašanju u lovištu. Uređaj nudi dosta realističnu obuku. Na platnuse oslikavaju predjeli lovišta s raznih kontinenata, a lovištima se kreće krupna divljač poput jelena, losa ili pak lete patke, fazani... Kao opcija, nudi se i mogućnost gađanja glinenih golubova. Svakako je zanimljivo i to što je program usklađen sa zakonskim propisima i lovnom etikom. Primjerice, ako „lovac“ gađa u krdo a ne u jedinku, ili gađa lane, na ekranu će uslijediti komentar i objašnjenje da takvo nešto nije dopušteno. Obuka je utoliko realističnija što se nakon pucanja na ekranu pokaže slika s anatomijom divljači i mjestom pogotka. Naosnovi toga lako je zaključiti jesmo li divljač ranili ili pogodili, odnosno kako u stvarnoj
situaciji trebamo gađati neku divljač. Inače, gađanje se, po želji, može dodatno otežati
izborom brzine kretanja (leta) divljači i sl. Po želji, u program se može ubaciti snimka nekoga drugog lovišta, a može se gađati i vlastitom puškom. Ovo drugo bitno je zato što se tako uvježbava gađanje oružjem kojim će se loviti u stvarnosti. Samo, potrebno je nabaviti dodatni uređaj, koji se postavi u cijev oružja. Nakon svake obuke računalo pokazuje broj ispaljenih metaka, pogotke, promašaje, itd. Radi se, dakle, o višestruko korisnom uređaju. Može se vježbati u kući, ako je vani nevrijeme ili ako korisnik iz drugih razloga ne može vani. Bitno je i upoznavanje lovačkih propisa i lovačke etike, te vježbanje osobnim oružjem. Na žalost, zbog cijene od oko 4.000 eura, uređaj će mnogim našim lovcima dugo vremena ostati nedostupan. 

Nasuprot ovima, ima „lovaca“ čiji je hobi sličnom tehnikom stvarno ubijati divljač. Današnji stadij računalne tehnike je takav, da je moguće ubijati divljač udaljenu možda i stotinama kilometara! Prvi je počeo, prije nekoliko godina, Teksašanin Džon Lokvud. On je pokrenuo web stranicu „LiveShot.com“, s pomoću koje je „lovcu“ omogućeno da korištenjem računala i interneta prati i odstrijeli divljač. Na ovaj način maksimalno je pojednostavljeno ubijanje divljači. Onomu tko se odluči za ovo nije potrebno oružje, nema pješačenja, kiše ili snijega. Dovoljno je, prije sezone lova na određenu divljač, pretplatiti se, imati računalo i čekati, udobno zavaljen u fotelji. Pretplata je od 1.500 dolara pa naviše, što zavisi od divljači. Pretplatnik može, na papirnoj meti, sve isprobati prije početka lova i uvjeriti se u funkcionalnost ovoga izuma.Sve se odvija po načelu videoigara, više-manje poznatih većini korisnika računala, te onomu tko se odluči za ovaj „lov“ nije potrebna duža obuka. Koristeći miša, končanica optičkoga nišana dovede se na nišansku točku na papirnoj meti i ispali se desetak metaka, što je posve dovoljno za kasniju praktičnu primjenu. Onda se s nestrpljenjem čeka pravi „lov“, pa se slična situacija ponavlja po otvaranju „lovne“ sezone. „Lovac“ je kući, dobro se utopli pokraj računala, aktivira navedenu stranicu, putem
koje s pomoću kamere postavljene na čeki prati što se događa na hranilištu. Kamera je spregnuta s optičkim nišanom na oružju, a na monitoru se vidi končanica koja se pomiče tražeći divljač. Divljač se, naravno, privlači kojekakvim mamcima i hranom. Kad se divljač uoči, prati se, čekajući da dođe na mjesto idealno za pogodak, pa se klikom miša opali metak. Ako je kamerman-lovac dobro nanišanio, ulovljenu divljač uskoro mu na kućnu adresu donosi poštar. Može, ako želi, dobiti i mete na kojima je vježbao i DVD sa snimkom „lova“. Kako komentirati ovakav„lov“? Možda bi bilo dobro da se divljač prije ubijanja veže, kako kamerman ne bi uzalud trošio minute čekajući je. Naši će lovci, siguran sam, razumjeti ovaj cinizam. I Amerikanci su, inače vječito gladni novih trendova, ovaj projekt proglasili neetičnim i nelovačkim, pa je zabranjen u većem broju američkih država