Kalibar je oznaka za veličinu unutrašnjeg prečnika cijevi vatrenog oružja odnosno veličinu prečnika projektila/zrna municije. Sama riječ kalibar koja se i u bosanskom jeziku upotrebljava, u 17. vijeku preuzeta je od francuske riječi Calibre čiji se korijeni nalaze u arapskomqalib (postolarska lajsna) i grčkoj riječi kalapodium istog značenja. Osim za oružje, kalibar se često koristi i za označavanje prečnika cijevi ili metalnih šipki.
Kod oružja čija municija sadrži više kugli (sačma u patronama za
sačmarice) oznake za njihovu veličinu izvedene su od engleskog sistema
za težinu pri čemu Cal.12 znači da 12 olovnih kugli veličine unutrašnjeg presjeka cijevi ima težinu od jedne engleske funte (Pound
= 454g). Nasuprot kalibarskim oznakama u milimetrima ili inčima, ovdje
je cijev manjeg prečnika što je veći broj oznake veličine (12,16,20,22).
Kalibar u milimetrima i inčima
Kao mjera kalibra za municiju sa punim zrnom usvojene su mjerne jedinice milimetar (mm) i inč.
Kalibar u inčima
Oznake u inčima se pišu u obliku decimalnog broja sa anglo-američkim
načinom pisanja, tačkom umjesto zareza (naprimjer .45, .38 ili .306). U
ovom slučaju se kalibri pištolja, revolvera i pušaka razlikuju dodavanjem daljih brojeva ili specijalnih oznaka (kalibar .25 je naprimjer pištolj u kalibru 0,25 inča dok kalibar .250 označava metak puške istog presjeka ali duže čahure, osim toga koriste se dodaci kao naprimjer .45 ACP za pištolj, naspram .45 za revolvere.).
Kalibar u milimetrima
U milimetrima se označava tačan prečnik projektila/zrna pri čemu
njegova dužina nije bitna. Dužina čahure se označava dodatkom *X (npr.
9*19mm ili 8*57mm pri čemu prvi broj označava prečnik metka a drugi
dužinu čahure). Osim ovih dodatnih oznaka, postoje oznake i za označavanje jačine
punjenja (Magnum, Winchester) i dodatne oznake za vrstu zrna ili kugle
(FMJ-Full Metal Jacket, kod ovog projektila olovno jezgro je potpuno
presvučeno metalom, zrno sa metalnom košuljicom).
Uz čovjeka se je pas pojavio kao prva “kućna” životinja, u početku
kao lako dostupan izvor hrane, a tek nešto kasnije kao pomagač u lovu.
Još od doba Eocena do danas za raznolikost “vrsta”-pasmina nalazimo
dokaze na različitim reljefima, grobnicama, kipovima, slikama; jedni su
služili za lov, drugi za ratničke pohode, kao čuvari, psi za društvo,
gladijatori, a neki su balzamirani uz mumije djece.
Već dugi neprekidni niz godina lovački su psi zauzimali posebno značenje
u psećem pa tako i ljudskom društvu. Kao sto sam već prije spomenuo,
raznolikost pasmina već od najranijeg doba, a danas kontroliranom
selekcijom i uzgojem, čovjek je uzgojio različite pasmine koje su
sposobne udovoljiti različitim zadaćama.
Kako po onoj narodnoj “Lovac bez psa nije lovac”, današnji urbani lovci
moraju se upoznati s osnovama kinologije, te lovačkim pasminama, kako
ih odgojiti, socijalizirati, školovati, da bi ih mogli koristiti kao
pomagača ili bolje rečeno svoga kompanjona u lovu, koji ce mu lov
učiniti ljepšim i ugodnijim.
Pravilno odgojen i odškolovan lovački pas neizostavna je karika u
očuvanju i unapređenju gospodarenja bilo kakvim lovištem, radilo se o
lovu na visoku ili nisku, plemenitu ili gospodarski neupotrebljivu
divljač.
Na skupštini Međunarodne kinološke federacije u Jeruzalemu 1987. godine,
sve pasmine pasa razvrstane su u deset grupa, koje su dalje podijeljene
u sekcije, ali uz tu podjelu imamo i podjelu lovačkih pasa s obzirom na način njihova rada u lovu, pa ih tako dijelimo na:
jamare
goniče
krvosljednike
ptičare
šunjkavce ili čunjavce
retrievere ili donosače
hrtove.
Pokušati ću u novim prilozima što bolje spomenuti najbitnije
krarakteristike pojedinih lovnih skupina pasa kako bih možda pomogao
budućim novim vlasnicima u što boljem odabiru njihovog lovačkog
prijatelja.
Učestala je pojava ozljeđivanja lovačkih pasa prilikom lova. Ozljede mogu biti od puščane sačme ili zrna , mogu biti od divljači
koja se lovi (divlja svinja ) a mogu biti da se pas spontano ozlijedi
prilikom trčanja kroz šumu (nalet na bodljikavo trnje, pad u jamu ili
pad niz liticu , uganuća ili iščašenja zglobova itd ).
Baraci
koji se oštene u leglu sa dvije ili tri boje (prisustvo bjelina na nekim
djelovima tijela) pa i baraci u jednoj boji ili jednobojno žuti, crveni
sa primjetnim manjim bjelinama na nekim dijelovima tijela (obično ispod
vrata i(ili)na grudnoj kosti, prstima nogu,eventualno šapi
i(ili) došaplju starenjem će u najvećem broju doći do promjene
intenziteta određene boje ili do smanjenja prostora površine gdje je
prisutna pa i do njenog potpunog nestanka u nekim slučajevima i svakako
promjenom intenziteta boje (crne kod štenadi u leglu)u sive nijanse
različitog intenziteta...
Baraci
koji se oštene u leglu sa dvije ili tri boje (prisustvo bjelina na nekim
djelovima tijela) pa i baraci u jednoj boji ili jednobojno žuti,crveni
sa primjetnim manjim bjelinama na nekim dijelovima tijela(obično ispod
vrata i(ili)na grudnoj kosti, prstima nogu,eventualno šapi
i(ili)došaplju starenjem će u najvećem broju doći do promjene
intenziteta određene boje ili do smanjenja prostora površine gdje je
prisutna pa i do njenog potpunog nestanka u nekim slučajevima i svakako
promjenom intenziteta boje (crne kod štenadi u leglu)u sive nijanse
različitog intenziteta.
Ovaj proces je neminovan a uslovljen je (po
mojoj procjeni)prisustvom gena koji određuju i kontroliraju prisutnost i
izraženost određene boje ovisno o odnosu gena koji to određuju i
kontroliraju, odnosno o njihovom međusobnom odnosu kada je u pitanju
izraženost intenziteta određene boje.....
Tako(po mome mišljenju) su geni za
sve nijanse žute boje dominantni (osnovna boja) i u nekoj kombinaciji
sa genima koji određuju i drugi tip kombinacija obojenosti. Svakako na
pitanja koja sebi postavljamo u vezi sa ovim treba da daju naučna
genetička istraživanja koja će se prije ili kasnije raditi
istraživanjem DNK i dati odgovore na ta pitanja na način kako se to i
inače radi (i rađeno je) na institutima u svijetu koji se bave
istraživanjem genetike pasa.
Nama praktičarima ostaje da iznesemo svoja
zapažanja i cilj koji nam je bitan kod uzgoja u smislu isticanja
određenih osobina i «stavljanjem u promet «upravo tih osobina u
reprodukciji pasa s namjerom postizanja što je moguće bolje tipske
uniformnosti kod pasmine barak. Zapažanja tokom uzgoja i iskustvo koje
se pri tome stekne je tako se od velikog značaja radi prave i pravilne
predstave o tome što se događa sa prisustvom i izraženosti određene
boje u procesu odrastanja baraka i njihovim starenjem.
Ovdje naravno
moramo imati u vidu i pretpostavku da je svaka jedinka hranjena
kvalitetno i da utjecaj osokudnosti nekih elemenata u ishrani takođe
može biti bitan činilac u sadržaju pigmenta dlake odnosno intenzitetu
izraženosti u boji pretpostavljajući i normalan utjecaj nekih drugih
faktora okoline u kojoj jedinka živi.
Ako imamo pretpostavku da su
štenci u leglu oštenjeni sa manje-više izraženom tamnijom dlakom na
gornjim dijelovima tijela svakako na glavi,vratu ,leđima i bočnim
dijelovima tijela do samog trbuha u manjem ili većem omjeru možemo
očekivati da će se ta boja starenjem «povlaćiti»ustupajući prostor
žutoj osnovnoj boji ali će i sama ta tamnija(crna)boja vremenski
mijenjati svoj intenzitet u svjetlije nijanse tamnopepeljaste, svjetlije
boje pepela,zeljaste nijanse i zemljano prljavu boju.Što je manje
izražena tamnije boja kod štenaca i(ili)zauzima manju površinu moguće
je očekivati da procesom starenja i promjenom intenziteta te boje ta
boja(u svjetlijim nijansama)zauzme manju površinu na tijelu baraka a
dominacijom osnovne boje(žute,zemljano prljave).
U praksi to znači
(uvriježeno mišljenje kinologa) da barak oko tri godine starosti formira
boju, što je po mome mišljenju nepouzdana konstatacija jer postoji niz
dokaza da tokom cijelog života dolazi do manje-više stalne ( i
povremene) smjene intenziteta izraženosti boje (tonovi sive boje). U svakom
slučaju mladi pas će do sazrijevanja sasvim sigurno promijeniti
intenzitet pa i smanjiti površinu prisustva tamnijih nijansi boje do
svoga sazrijevanja u zrelog psa.
Kako su i moja iskustva bazirana na
vizuelnom promatranju baraka tako su ta iskustva utjecala na formiranje
mišljenja o potrebi izbora jedinki i vlastitom izboru pasa za
dražanje, praktičnu upotrebu i reprodukciju u smislu kakve su moje
individualne želje i htijenja što eventualno i manje iskusnim može
pomoći oko formiranja svog stava i zaključaka o vlastitim potrebama i
samom pristupu uzgoju (kod uzgajivača)ili im olakšati u procesu
vlastitog istraživanja u smislu donošenja zaključaka.
Kada je u pitanju
prisustvo bijelih nijansi (bijela boja se inače i ne smatra bojom)na
povešini tijela baraka onda sasvim sigurno možemo konstatirati da je
površina sa bijelom dlakom u suštini dlaka bez pigmenta ili malo
prisutnog pigmenta boje a ta izraženost na (malo)površine veoma često i
nestaje procesom starenja što jasno ukazuje da geni koji kontrolišu
prisustvo i izraženost druge boje postaju dominantni na većoj površini
dlake na baraku.
Što praktično znaći da npr. ako na štenetu imamo bijele
prste na šapi ili šapu da će bijela boja starenjem»nestati» te da će
druga boja (žuta)u nekoj nijansi biti prisutna na tim mjestima u
određenoj životnoj dobi,što je pravilo i kod drugih dijelova
tijela(grudna kost i sl.) Više izraženo(površinski)prisustvo te boje
neće se promijeniti (nestati)ali će se umanjiti površina koju bjelina
zauzima u odnosu na površinu druge boje i moguće da intenzitet bjeline
se smanji u neku nijansu prljavo bijele boje. U svakom slučaju (na
primjer) kod postupka revidiranja standarda potrebno je precizno i jasno
definisati opis i kategorisati do kojeg stepena izraženosti i
(površinski) se koji tip svrstava u recimo dvobojne i(ili)trobojne
barake jer je to od posebnog značaja kod primjene i opisa štenaca u
fazi prijave legla(do tri mjeseca starosti po pravilniku o.s.r.)od
strane stručnog ovlaštenog lica a koji opis treba da bude identičan
baraku u dobi zrelom za opis i ocjenu u obliku. Naredni prilozi imaju za
cilj prezentacije izmjene stepena izraženosti određene boje na istoj
jedinki u različitim fazama životne dobi kao praktičan primjer
objašnjenja naprijed navedenog sadržaja ove teme.
TRENUTNO NA SNIŽENJU U REPLIKARTU -
Benchmade Hidden Canyon Hunter višenamjenski je nož iz Benchmade Hunt
serije. Male veličine, može poslužiti kao lovački nož za obradu sitne
divljači, neck i back-up nož u slučaju samoobrane, bushcraft nož za
preciznu obradu drveta te kao nož za svakodnevnu EDC upotrebu,
zahvaljujući ergonomskom rukohvatu, dobrom balansu i vrlo oštrom sječivu
izrađenog od CPM-S30V Premium nehrđajućeg čelika.
Sječivo debljine 3,5 mm konstrukcijom i geometrijom dizajnirano je za
izdržljivost i efikasnost kod svih vrsta radova, dok geometrija pruža
brzinu i preciznost u radu. CPM-S30V Premium čelik, termički obrađen na
tvrdoću od 58-60 HRc, vrlo je otporan na koroziju i vanjske utjecaje, te
čini ovaj višenamjenski nož idealnim alatom kao lovački nož za obradu
sitne divljači, kao neck i back-up nož u slučaju samoobrane, kao
bushcraft nož za preciznu obradu drveta te kao nož za svakodnevnu EDC
upotrebu.
Ergonomska obloga rukohvata od Dymondwood® drveta pruža
siguran hvat u svim uvjetima rada. Nož dolazi sa koricama od prirodne
kože.
Dužina oštrice: 6,8 cm Debljina oštrice: 3,5 mm Tvrdoća oštrice: 58-60 HRc Materijal oštrice: CPM S30V Premium čelik Geometrija oštrice: modificirani Clip Point Profil oštrice: Flat Grind Brid oštrice: Plain Edge Površina oštrice: Saten
Debljina rukohvata: 14,7 mm Obloge rukohvata: Dymondwood® drvo Ukupna dužina: 16,05 cm Način nošenja: kožna futrola Masa: 86,6 grama Futrola: koža Rupa za lanyard: ima Made in U.S.A.
Sol je jedan od važnijih elelmenata u
prehrani divljači: regulira probavu, životinje bolje iskorištavaju
nutrijente iz hrane, jača tijelo i otpornost divljači. Zbog
kontinuiranog zakiseljavanja okoliša, prirodni minerali postaju manje
dostupni flori i fauni, pa prirodna ishrana ne mora zadovoljavati
potrebe životinja za mineralima i elementima u tragovima.
Nedostatak soli i minerala može dovesti do gubitka apetita
(posljedično i težine), grubog krzna, loše reproduktivnosti i smanjene
otpornosti na bolesti. Tako i divlji jeleni kao i oni u ograđenim
prostorima često pate od nedostatka minerala, a zbog nedostatka soli
jeleni mogu početi lizati druge predmete, pa čak i sol na cesti tijekom
zime. Potreba za soli varira od vrste do vrste te ovisi o mnogim
varijablama i nekim nekontroliranim faktorima. Rješenje je omogućiti
životinjama da same uzmu količine koje su im potrebne i to kroz cijelu
godinu. Neki proizvođači su čak i razvili posebne recepture za jelensku i
srneću divljač koja dolazi u različitim oblicima (blokovi, briketi).
Recepture razvijene su od strane temeljite laboratorijske analize
uzoraka na jetri odstrijeljenih jelena. Nedostatak minerala i elemenata u
tragovima u jetri omogućio je uvid u to kojih bi točno elemenata
trebalo biti više. Zato današnji blokovi za lizanje osim natrijevog
klorida sadrže i magnezij, cink, bakar, jod, željezo i selen, koji su
neophodni za razvoj zdravih kostiju i hrskavice, što dovodi do optimalne
veličine rogovlja jelena. Takvoj soli dodani su, osim minerala, i neki
lijekovi protiv unutarnjih parazita. Osim zadovoljavanja potreba za
mineralima i privlače životinje pa više zadržavaju u određenim
dijelovima lovišta. Blokove je najbolje staviti na panj, u šupljinu stabla, na rašlje
stabla ili napraviti solište tako da blok bude oko metar iznad tla.
Podnožje solišta mora imati promjer od najmanje 15 cm. Kako kiša pada,
tako ispire sol a divljač ju dolazi lizati. Solište može biti
napravljeno i na tlu, a u tom slučaju promješa se ilovača sa solju u
omjeru 5:1 (pet dijelova ilovače na jedan dio soli). Takva sol može biti
ostavljena na goloj zemlji, kamenu ili na daskama. Solišta je najbolje postavljati uz hranilišta, pojilišta i mjesta
prelaska divljači kako bi ih divljač pronašla. Preporučljivo je da su
solišta na, za divljač, preglednom ali i zaklonjenom mjestu. Divljač
pamti lokacije pa kad jednom pronađe solište redovito se vraća.
Aimpoint je 2013. godine izbacio novu linija Micro H1 optičkih ciljnika s
dužim nosačima i drugačijim ručicama prilagođenim Blaserovim
puškama Blaser R8, R93, B95, B97.
