srijeda, 21. siječnja 2015.

OZLJEDE DIVLJIH ZEČEVA

 

Ozljede divljih zečeva


Zečeve ponekad nađu ozlijeđene ili se ozlijede za vrijeme othranjivanja. Ovdje opisujemo najčešće ozljede divljih zečeva, ali liječenje se u određenoj mjeri može primijeniti i na kuniće.
Vrlo je bitna pravilna prehrana, način držanja/ophođenja prema zecu, te posebno određeni suplementi minerala i vitamina. Katkad je neophodno davati antibiotik, ali u tom slučaju obratite nam se na e-mail, kako bismo vam rekli vrstu antibiotika ili točnu dozu. Takđer, možete pročitati i Popis (ne)dozvoljenih lijekova.

Ozljede tkiva

Ozljeda oka (kosilicom i sl.)

Ozljede oka s fleksericom jako su česte. Ovakve ozljede u većini slučajeva završavaju tako da se oko upali i mora se vaditi, a zatim se područje gdje je bilo oko mora zašiti. Nemojte čekati s odlaskom veterinaru ako vidite da oko bubri, jer to znači da je puno gnoja.
Kako biste to spriječili, nakon ozljede učinite slijedeće: ispirite oko sa 1 % -tnim Betadine-om (otopina joda - napomenite u ljekarni da trebate ot. joda za ispiranje oka). Također, bar 2x dnevno mažite zekino oko s antibiotskom masti Chloramphenicol ili Tobrex. Liječite ga tako idućih 10-tak dana (ili dok se simptomi ne povuku). Ukoliko nema poboljšanja ili oko bubri, odvedite ga veterinaru da nekoliko dana za redom dobiva injekcije antibiotika Enrofloksacin. Učinite sve da izbjegnete operaciju, jer nakon primanja narkoze najvjerojatnije će uginuti u roku od 10-tak dana. Pročitajte i "Povišena temperatura".
 Sljedeće fotografije prikazuju divljeg zečića s ranjenim okom,


 Ispirem vodom iz inzulinske šprice, a zatim kapam Rivanol.


                                
                       Zaustavljam krvarenje sterilnom gazom.

 Prstom stavljam antibiotsku mast za oči Chloramphenicol.

 Par sati kasnije,


Ozljeda od mačke

Ako je mačka ozlijedila zeca i takvog ga donijela vama, šanse za preživljavanje su izuzetno male. Naime, mačke u svojoj slini imaju velik broj raznih bakterija koje ugrizom prenesu zecu. Ukoliko ubrzo ne iskrvari, vjerojatno će uginuti u roku od par dana zbog bakterija koje su mu ušle u krv. Iz tog razloga savjetujemo: ako jako krvari, treba što prije dobiti infuziju kod veterinara i antibiotik. Čak i ako ne krvari, savjetujemo da mu veterinar da injekciju antibiotika barem 3, a poželjno je i 5 dana za redom.
Velika je vjerojatnost da će se mačka u roku od 24 sata vratiti na isto mjesto gdje je uzela prvog zečića, pa donijeti drugog, čak i trećeg vama pred vrata. To se već događalo. Stoga, ukoliko ne možete macu zatvoriti na 5 dana da zaboravi na svoj "plan" (a to bi bilo najbolje), onda barem pomno pratite idućih dan-dva gdje se kreće i što radi. Pogledajte i "Unutarnje ozljede", "Povišena temperatura" i "Snižena temperatura".

Ozljeda kože

Najčešće ne zahtijeva ništa osim ispiranje 1%-tnim Betadineom, koji će dezinficirati ranu. Ako nastanu krastice koje se gnoje, obavezno ispirite i hidrogenom jednom dnevno. Ako je ozljeda kože na većoj površini, mora se zašiti odmah isti dan. Ako se ne može zašiti, zeki trebati davati i antibiotik (najčešće injekcije), a područje rane može se mazati Granugelom koji pospješuje zarastanje rana. Pročitajte i "Povišena temperatura". Također, ako je ozljeda nastala jer je zečića ugizla mačka, primjenite savjet "Ozljeda od mačke".

Ozljeda uha

Čak i ako je otrgnut velik dio uha, najčešće nije potrebno nikakvo liječenje jer je uho divljeg zeca njegov najotporniji organ. Ipak, radi prevencije preporuča se mazanje Betadine-om, kao kod "Ozljeda kože".

Unutarnje ozljede

Do unutarnjih ozlijeda, koje ljudima nisu vidljive golim okom, najčešće dolazi pritiskom na malo tijelo zečića. Tako vi ili vaš pas možete stati na bebu zeca ako ga niste vidjeli u travi, ili ga mačka može stisnuti svojom čeljusti dok ga nosi k vama. Unutarnje ozljede su zapravo krvarenja koja je praktički nemoguće vidjeti, a kada krenu, nemoguće zaustaviti. U tom slučaju sve ovisi o samoobnavljanju organizma ranjenog divljeg zečića, koje kod unutarnjih ozljeda, nažalost, najčešće nije uspješno. Pogledajte "Povišena temperatura" i "Snižena temperatura".

BOLESTI DIVLJEG ZECA

 

 Bolesti divljeg zeca


Ovdje opisujemo najčešće bolesti, njihove simptome i način liječenja za divlje zečeve, ali liječenje se u određenoj mjeri može primijeniti i na kuniće

BOLESTI DIVLJEG ZECA

 

 Bolesti divljeg zeca


Ovdje opisujemo najčešće bolesti, njihove simptome i način liječenja za divlje zečeve, ali liječenje se u određenoj mjeri može primijeniti i na kuniće

VUK (CANIS LUPUS )




Vuk, (Canis lupus) је sisar iz porodice Canidae. Vuk ima zajedničko porijeklo sa domaćim psom (Canis familiaris), а prema većini eksperata on je praotac svih danas postojećih pasa. Sivi vuk je nekada naseljavao velike dijelove Sjeverne Amerike, Evrope, Azije i Bliskog Istoka, dok je danas, zbog masovnog izlova i uništenja staništa, prisutan na samo nekim navedenim područjima i to u puno manjem broju.

Sadržaj


Osobine

Veličina i težina vukova se jako razlikuje jer nastanjuju vrlo velika i različita područja. Najveći vukovi (žive u šumskim područjima Litvanije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade) dosežu dužinu tijela (od vrha njuške do početka repa) do 160 cm, a rep je dugačak još do 52 cm. U ramenima je visok oko 80 cm a mogu doseći težinu do 80 kg.
Najmanji vukovi žive na Bliskom Istoku i na Arabijskom poluostrvu. Dužina tijela im je oko 80 cm, težina 20 kg a rep je dug oko 29 cm. Ženke su oko 2 do 12% manje od mužjaka i 20 do 25% lakše od njih.

Rasprostranjenost

Do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva vuk je bio najrasprostranjenija zvijer na zemlji. Bio je rasprostranjen u cijeloj Evropi i Aziji sve do sjeverne Afrike kao u Sjevernoj Americi. U velikim dijelovima tog nekada divovskog područja rasprostranjenosti, a naročito u zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi, ljudi su ga gotovo iskorijenili. U istočnoj Evropi, na Balkanu, u Kanadi, Sibiru, Mongoliji i u manjoj mjeri u Iranu još postoje veće međusobno povezane populacije vukova. Inače, može se sresti još samo u malim, međusobno izolovanim zajednicama koje obuhvaćaju i manje od 100 životinja.

Životni prostor

Vukovi žive u velikom broju najrazličitijih okoliša. Zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, uspijevaju živjeti u ledenim područjima Arktika, kao i u pustinjama sjeverne Amerike i centralne Azije. Većina vukova nastanjuju travnate oblasti i šume. Danas je poznat prije svega kao šumska životinja, ali to je posljedica činjenice, da ga je čovjek vrlo davno istisnuo s otvorenih područja.

Način života



Čopor vukova

Ponašanje i socijalna organizacija

Iako se u divljini ponekad može sresti vuk samac, normalan socijalni život vukova odvija se u čoporu. Vučji čopor se u pravilu sastoji od roditeljskog para i njihovih potomaka, dakle, riječ je o porodici. Vukovi (za razliku od domaćih pasa) spolno sazrijevaju tek s dvije godine i za to vrijeme ostaju s roditeljima. Prošlogodišnji mladunci pomažu roditeljima u podizanju sljedeće generacije mladunaca. U normalnim uslovima, u jesen se vučji čopor sastoji od roditeljskog para, njihovih mladunaca iz prethodne kao i mladunaca iz te godine. Sa dostizanjem polne zrelosti, mladi vukovi u pravilu napuštaju teritoriju svojih roditelja i kreću u potragu za vlastitim područjem. Roditelji su uvijek dominantni u odnosu na svoj podmladak, pa stoga nema borbi oko dominacije. Do parenja između srodnika po pravilu ne dolazi, čak i kada ne postoji drugi seksualni partner. Pri tome, mužjak je taj koji odbija parenje. Razdoblje skotnosti je oko šezdeset dana, a u jednom leglu bude između troje i sedam (ponekad se dogodi i četrnaest) mladunaca. U jednom čoporu može biti do 15 jedinki.

Ishrana

Osnovu vučje hrane čine veliki biljojedi, i pri tome vuk lovi onu vrstu koja je najčešća u području na kojem živi. Na sjevernim dijelovima područja na kojem su rasprostranjeni pretežno love u čoporu i to sobove, irvase, srne ili neku drugu jelensku divljač. U njihovu lovinu u istočnoj Evropi spadaju i divlje svinje. Redovno love i male glodare kao što su zečevi, kunići, krtice i miševi. U slučaju nestašice divljači, vukovi će jesti i strvinu kao i otpatke.
Vitamine i neophodne elemente u tragovima vukovi ne dobijaju isključivo hraneći se biljojedima, nego i sami jedu biljnu hranu. U vrlo kvalitetnu hranu za vukove ubraja se razno bobičasto voće koje raste na njihovom području, kao i listovi nekog bilja i trave.
Poslovična proždrljivost vukova spada u područje bajki i legendi. Prema aktuelnim istraživanjima, godišnja potreba jednog vuka za hranom kreće se između 500 i 800 kg po pojedincu. U prosjeku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome moraju uzeti u obzir i duža razdoblja u kojima vukovi ne uspiju uloviti ništa. Izuzetno, vuk može pojesti odjednom i do 10 kg mesa, ali on iza toga, na drugom mjestu, dio tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi često jedu insekte

IZRADA LEAD CAST 7.62X39 I PRETVARA 7,62 ZA AK ,SKS CZ 572 ITD..



Casting i pucanje olova 7.62x39 metaka iz težina kotača legure. Pretovar i snimanje 7.62x39 cast metaka koristeći Lee kalupa, otpadnog olova i spašavanje mesinga slučajeva.