UTJECAJ VEZE KUNDAKA I PUŠKE NA PRECIZNOST

Preciznost oružja je u direktnoj vezi sa mnogo elemenata pa
ćemo isključiti greške strelca i posvetiti se ovom veoma interesantnom pitanju. Odmah nakon kvaliteta cijevi kao prvog faktora koji utiče na preciznost oružja, pomenućemo upasivanje cijevi i sanduka. Sanduk puške je centralni dio oružja u koji se uvrće cijev, bravi zatvarač, učvršćuje mehanizam za zapinjanje i okidanje i uvrće magacin sa štitnikom obarača. Od jedinstvenosti spojeva sanduka i ostalih dijelova doslovno zavisi funkcionisanje oružja.

U pitanju našeg čitaoca se osjeća aroma poznavaoca i ljubitelja preciznog gađanja jer pominje grupu pogodaka. Zbog toga ćemo ovaj put usmeriti ZRNO u tom pravcu.

Precizne puške su veliki izazov za strijelca mada su i lovački karabini takođe interesantni za ovu temu. Vjerujem da će i lovcima biti od koristi da obrate pažnju na par detalja. Proizvođači oružja nude u distribuciju oružje koje često nije fino poštelovano. Možda je i sreća da je tako, jer da je sve kako treba, o čemu bismo mi sada pričali.

Prva provjera koja treba da se uradi je provjera čvrstoće vijaka koji dotežu magacin za sanduk. Prilikom ove provjere poslužite se odvijačem koji nije zaobljen ili oštećen. Samo jasno obrušen i kvadratičan vrh koji je u širini vijka smijemo da koristimo za ovu provjeru. Uži odvijač ima manju površinu i slabije doteže vijak a širi će da ošteti drvo kundaka. Vijci magacina moraju da budu jako uvrnuti ali bi bilo veoma korisno da ih izvrnete napolje i pomažete odgovarajućom masti. Obavezno pogledajte da li imaju predviđene podloške.

Naredni postupak je prosta provjera komadom debljeg papira ili vizit karticom koju ćemo pokušati provući između cijevi i kundaka.

Osciliraći dio cijevi ne smije da se dodiruje sa kundakom tako da papir mora nesmetano da prođe. U slučaju da se cijev dodiruje sa kundakom, na tom mjestu će se prilikom opalenja metka kreirati tačka neujednačene i nepravilne oscilacije cijevi. Potpuno je logično da će u ovakvom slučaju svaki pojedinačni matak imati sasvim drugačiju sliku kretanja sila na cjelokupnom oružju. Da bi se ostvario predvidiv i precizan hitac, potrebno je obezbjediti jednakomjernost svih elemenata unutrašnje balistike oružja. Međutim, snaga baruta, ujednačenosti stepana forsiranja i težine projektila koji utiču na trzaj su ovaj put van uže sfere našeg interesovanja. Detaljno ćemo obratiti pažnju na precizno upasivanje metala u kundak kao način da umirimo oružje i izbjegnemo novokreirane spregove sila.

Ukoliko je dobro i uspješno proračunata balistika kao najteži dio posla, bilo bi zaista neoprostivo da dobijemo razočaravajuće lošu sliku pogodaka zbog pogrešnog upasivanja oružja. Za lovački karabin se ovde priča završava. Veoma prosto ćemo proširiti kolijevku cijevi komadom brusnog papira koji je namotan na običnu staklenu okruglu teglicu za lijekove odgovarajućeg prečinka.

Po načinu na koji se upasuju cijev i kundak, već na prvi pogled se može uočiti razlika između precizne puške ili tačnije rečeno puške za precizno gađanja na većim daljinama i klasičnog lovačkog karabina.

Gola cijev preciznih pušaka govori o tome da konstruktor ne želi da se brine u kojoj mjeri kundak može da pokvari sliku pogodaka. Princip kojem se danas teži je veoma čvrsta veza između sanduka i kundaka i potpuna sloboda cijevi. Kod nas je još uvijek postupak provjere da li je cijev slobodna, u rangu inovativnog rada. Glavni razlog toga ja vidim u nemogućnosti lovaca da koriste svoje oružje na strelištima i van lovačke sezone. Radni vijek cijevi našeg oružja se ne mjeri brojem opaljenih metaka nego po broju kišnih dana u lovnoj sezoni i lošem održavanju.

Srećnici koji nemaju drastična ograničenja prilikom nabavke municije su razvili mnogo disciplina preciznog gađanja. Svakodnevnim gađanjima su imali realne potrebe da usavršavaju svoje puške. Jedan od postupaka upasivanja, američki strijelci su nazvali barrel bedding (barrel - cijev, badding - postavljanje nečega u kolijevku). Ko je imao priliku da pravi kundak veoma dobro zna koliko je teško upasati metal u drvo na tačnu mjeru. Od ove tačnosti i tjesnog pripajanja metala na drvo svakako zavisi i konačna preciznost puške.

Kompaktan spoj koji će biti dovoljno čvrst da onemogući pomjeranja metala prilikom trzaja je značajan faktor na koji su strijelci obratili pažnju. Namjerno kažem strijelci jer inžinjeri i konstruktori oružja vrlo često nisu frustrirani nepreciznošću svog oružja i nemaju inventivne potrebe.

Dugotrajna obrada drveta i beskrajni sati proba su jedinstvena tortura pa su dosjetljivi strijelci odlučili da se posluže kompozitnim materijalima i jednostavnim odlivcima plastične mase u kolijevku kundaka. Ovaj postupak je nazvan Glass badding.

Plastična masa poprima jedinstveni oblik popunjavajući prazni prostor u kojem ne dolazi do pomijeranja sanduka. Na taj način dolazi do savršenog nalijeganja metala na kundak u punoj površini. Jedinstvena cjelina oružja garantuje istovjetnost trzaja koji svakako utiče na preciznost pogodka. Plastična masa spaja fiksni dio ležišta metka za kolijevku a oscilirajući dio cijevi je apsolutno slobodan.

Pored brojnih varijacija na temu dodirnih tačaka metala i drveta, možemo se rukovoditi pravilom da oscilirajuće dijelove oslobodimo kontakta sa kundakom a fiksne tačke učvrstimo do maksimuma.

Žao mi je što ne znam da navedem tačan podatak u kojem procentu poboljšanja na kundaku ovog tipa utiču na povećanje preciznosti, ali znam da se već odavno kalkuliše podatkom da jedino oružje na kojem je izvršeno fino podešavanje kundaka i metalnih dijelova, može da sa sigurnošću postiže grupe pogodaka od jedan MOA.

Da je ova grupa na 50 a ne na skoro 1000 metara lakše bismo je shvatili. Kao što rekosmo cijev je na prvom mjestu a odmah poslije toga upasivanje kundaka