KRUPNA DIVLJAČ DVOPAPKARI

Zakon o lovstvu definira divljač kao utvrđene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja.
Sva krupna dlakava divljač spada u sisavce, čija je zajednička osobina razvitak ploda u maternici majke i prehrana novorođenčadi majčinim mlijekom. Osjetila u sisavaca dobro su razvijena, a o životinjskoj vrsti ovisi koja su od njih razvijena bolje, a koja slabije. Tako je, primjerice, kod vrsta koje pretežno žive na otvorenom razvijeniji vid, dok je kod životinja koje se stalno ili pretežno zadržavaju u guštarama ili šumama s gustim podrastom, najbolje razvijeno osjetilo njuha, a najslabije osjetilo vida.

Dvopapkari

Sam naziv govori da se radi o životinjama koje na nogama imaju dva papka, a to su ujedno i krupnije životinje među našom divljači. Obično žive u krdima, stadima ili manjim grupama. Neke se vrste sele sezonski. Mladi dolaze na svijet potpuno razvijeni i ubrzo su sposobni za kretanje.
Dvopapkare dijelimo na preživače i nepreživače. Preživači imaju specifično građen jednjak koji se u trbušnoj šupljini proširuje u tri predželuca. U njima se razgrađuje teško probavljiva, biljna hrana, bogata celuloznim vlaknima. Hrana se potom iz predželuca ponovno vraća u usta gdje se iznova prožvače i tako omekša. Taj se proces zove preživanje. Dvopapkar nepreživač je divlja svinja.
Preživači se međusobno razlikuju po građi rogova. Pripadnici porodice jelena nose rogove koji su po građi prava kost i zovemo ih punorošci, dok pripadnici porodice goveda imaju šuplje rogove građene od rožine, pa ih nazivamo šupljorošcima.
U punorošce spadaju sve vrste jelena i srne, a u šupljorošce divokoze, mufloni... Dok punorošcima rogovi otpadaju svake godine, šupljorošci ih zadržavaju tijekom cijeloga života. Osim toga, pripadnici porodice jelena nemaju žučnu vrećicu, a pripadnici goveda imaju.